Kako je Nada Radić ostala bez imovine i u Rijeci i u Banj

Radi se o velikoj korupciji u sudstvu, a imam niz neoborivih dokaza da je to tako, istakla Nada, dodavši da neće odustati od čvrste namjere da to i dokaže, makar morala ići do Strazbura

KADA je 1993. godine Nada Radić odlučila da svoj novi stan u Rijeci, na veoma atraktivnoj lokaciji, zamijeni za skromnu staru kuću u Banjoj Luci, kako bi penzionerske dane nakon višedecenijskog rada u Njemačkoj provela u zavičaju, ni slutila nije da će postati žrtva svojevrsne sudanije. - Od 1969. godine živjela sam i radila u Njemačkoj. Po mom ovlašćenju, moja pokojna sestra Tanja Danilović preko agencije "Golub" zamijenila je moj stan u Rijeci za kuću Refika i Fatime Bahtijarević, u Banjoj Luci, o čemu je 14. decembra 1993. godine potpisan ugovor. Sav taj postupak dešavao se u veoma prijateljskoj atmosferi, što su tokom procesa potvrdili brojni svjedoci s obje strane. Čak je pokojni Refik, kao zagrebački student, po raspadu bivše Jugoslavije imao jaku želju da postane državljanin Hrvatske - počinje svoju ispovijest Nada Radić. Budući da se radilo o složenom pravnom predmetu za čiji rasplet je trebalo primijeniti zakonske propise dvije države, advokati obje strane uložili su veliki trud, koji su dobro i naplatili. Ugovor je zaključen u Rijeci. - Dugo vremena živjela sam u uređenoj, pravnoj državi i dobro znam kako poslove ove vrste treba završavati. Ništa nisam prepuštala slučaju, ali ni sanjala nisam da se u jednoj zemlji, poput BiH, ako hoćete preciznije u Republici Srpskoj, mogu po slobodnom sudijskom uvjerenju tumačiti zakoni, kao da se radi o umjetničkom utisku - s ogorčenjem priča Nada. Njen stan u Rijeci bio je osiguran na oko 143 hiljade njemačkih maraka, a pokućstvo na 35 hiljada. Kuća za koju je stan zamijenila bila je stare gradnje, procijenjena na tržišnu vrijednost od 97 hiljada maraka. Bilo je neophodno uložiti pozamašna sredstva kako bi se dovela u zadovoljavajuće stanje. - Iako sam imala sve valjane ugovore, 1999. godine preko posrednika stupila sam u kontakt sa bivšim vlasnicima, kako bi se još jednom uvjerila da li namjeravaju mijenjati svoju odluku. Potvrdili su mi da ostaju pri njoj. Odlučila sam da gotovo svu svoju ušteđevinu uložim u prepravku kuće, a radovi su završeni u proljeće 2000. godine. Vještaci su ustanovili da sam ulaganjem tržišnu vrijednost kuće podigla na 374 hiljade maraka. A onda me je, kao grom iz vedra neba, pogodila vijest da je Fatima, nakon smrti svoga muža, pokrenula zahtjev za poništenje ugovora - žali se Nada. Osnov za pokretanje poništenja ugovora bio je dobro poznati "Petričev zakon". Međutim, on nije bio dovoljan, jer se u Nadinom slučaju nije radilo ni o kakvom pritisku. - Da bi ovaj sudski spor dobio pravnu osnovu, tužioci su morali da falsifikuju niz dokumenata. Na moje zaprepašćenje to im je pošlo za rukom, pa se pitam koga u ovoj državi štite zakoni i oni koji dobijaju dobru platu da ih pravedno tumače. Po mom dubokom uvjerenju, radi se o velikoj korupciji u sudstvu, a imam niz neoborivih dokaza da je to tako - tvrdi ozlojeđena Nada, koja, veli, neće odustati od čvrste namjere da to i dokaže, makar morala ići do Strazbura. Nakon sudskog spora dugog pet godina, donesena je presuda da se ugovor o zamjeni imovine proglašava ništavnim, te da Nada mora da napusti kuću u ulici Stepe Stepanovića br. 10. Njen opravdan zahtjev da joj se makar namiri uloženi novac odbačen je i pored činjenice da su sudski vještaci utvrdili da se u ovom slučaju radi o gotovo novom objektu, čija je vrijednost mnogo veća nego u vrijeme zamjene imovine. B. MAKSIMOVIĆ KLASIČNA PREVARA U žalbi, koju je potpisao Nadin advokat Miroslav Mikeš, navodi se da je presuda veoma sporna. Tužba za poništenje ugovora je podnesena 22. septembra 2000. godine, tj. nakon smrti Refika Bahtijarevića, a samo on je imao na to pravo. - Evidentno je da se radi o klasičnoj prevari i zloupotrebi prava i da je takvu tužbu trebalo odbaciti kao nedozvoljenu. Umrli čovjek ne može da podnosi tužbu. Ugovor je zaključen posredstvom agencije, dakle uz izraženu volju obje strane, a pored toga, tužba za njegovo poništenje podnesena je nakon isteka objektivnog roka od tri godine. Prvostepeni sud ignoriše stavove vještaka da se radi o novom objektu i donosi odluku da tužiteljka dobije u posjed i vlasništvo nekretnine koje nisu bile predmet zamjene. Posebno je zanimljivo kako je sud u Banjoj Luci uspio da proglasi ništavan ugovor koji je zaključen i ovjeren u Rijeci, kada je opštepoznato da je za to nadležan samo sud u Republici Hrvatskoj - konstatuje, između ostalog, advokat Mikeš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.