Jesen praznik hrane u blagorodnoj ravnici

BIJELjINA - Jesen i početak zime vrijeme su kada semberska ravnica pokazuje šta ima i koliko ima. A najbolji način za tako nešto su trpeze slavske, svatovske, gostinske, domaćinske...

U plodnoj i blagorodnoj ravnici uvijek je bilo dovoljno hrane, osim gladnih i po zlu upamćenih ranih pedesetih godina prošlog vijeka, kada su i u ovom kraju ljudi umirali od gladi.

Bilo, pa prošlo, ali trpeze su bile i opstale. Nekada je glavno jelo na svim ravničarskim trpezama bio ćevap, veliki komad mesa ispečen na vatri. Ćevap se stavljao ispred dolibaše, kuma, starog svata ili najvažnijeg gosta. Sada su od nekada glasovitog i sočnog ćevapa ostali ražnjići, sitni komadići mesa na metalnoj žici.

Kasnije se trpeza bogatila. Uglavnom pod uticajem tada bogatijih sremskih, bačkih i mačvanskih kuhinja, jer su se Semberci sa njima povezali kao šipka i bubanj.

Na sembersku trpezu preko Save i Drine došle su štrudle, kiselo tijesto, kiflice, torte, pršute, kobasice, švargle, kuleni... I još dolaze nova jela, pikantna, ukusna, sočna i hranljiva, uglavnom s jeseni i početkom zime, kada počinju krsne slave i svečanosti pojedinih porodica.

- Jesen je praznik hrane u našoj ravnici, jer je tada svinjokolj. To je jedini posao koji se obavlja mobom. Moja porodica uvijek za zimu uhrani četiri ili pet svinja, pa bude dosta mesa i prerađevina od njega. To pripremaju muškarci, a ostalo žene. Ko zna koliko vrsta hrane one pripreme? Mnogo, svake godine se pojavi neko novo jelo - kaže domaćin iz sela Brodac Milan Jakovljević.

Nova jela se prihvataju u Semberiji, ali se ne zapostavljaju ni stara, tradicionalna. I sada ima uštipaka, pogača, projara, pihtila, ali i torti i brojnih slatkiša po novoj recepturi.

- Semberija ima svoju kuhinju, najvećim dijelom autohtonu, ali prepoznatljivu. Turistička organizacija opštine Bijeljina to je prepoznala i nastoji da je očuva i promoviše na smotrama hrane, turizma i drugim manifestacijama. Semberske domaćice ne zaostaju u kulinarskom umijeću za ženama iz krajeva poznatim po glasovitim jelima - kaže direktor Turističke organizacije Bijeljina Simo Laketić.

Tradicionalni semberski ručak počinje supom, a u vrijeme posta ribljom čorbom. Potom se na trpezu iznosi kuvana piletina, u novije vrijeme i govedina, sa sosom od paradajza koji se jedino spravlja u Semberiji. Potom idu sarma, pečenje ili riba i na kraju obilje kolača. Skoro je da nema trpeze ili slavskog ručka a da domaćica ne pripremi pet-šest torti, kakve se prave u ekskluzivnim restoranima.

Uz jelo se, uglavnom, služe rakija i pivo, rijetko kada vino.

- Brojni semberski etno-restorani koji u posljednje vrijeme njeguju domaću kuhinju, jela pripremaju po starim receptima. Očekujem da će se neko sjetiti, pa će početi služiti i stari, već zaboravljeni ćevap, po kojima su se poznavale samo domaćinske kuće - kaže Laketić.

Prekosavski recepti

- Semberci sve više prihvataju način pripremanje mesa za zimu kao u Bačkoj i Sremu. Ranije su se u ovom kraju poslije svinjokolja pripremali čvarci, krvavica i švargla. Slanina i ostalo meso su se sušili. Sada se prave sve vrste kobasica i kuleni, a meso i slanina se suše po recepturi ravnica preko Save i Dunava. Zaboravljen je raniji tradicionalni način sušenja mesa donesen iz starog zavičaja, hercegovačkog - kaže Mićo Ljubojević iz Brodca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.