Izbjeglički dani Ilije Kudre iz Gornjih Garevaca

PRIJEDOR - U izbjegličkoj koloni, oktobra 1995. godine, rodni Dabar kod Sanskog Mosta, sa malim zavežljajem, zauvijek su napustili supružnici Ilija i Anđa Kudra.

Ilija  se davno  pomirio sa sudbinom da nema gdje da se vrati, jer mu je imovina u potpunosti uništena i da je vrijeme da život započne na novom mjestu i sa novim ljudima.

- Prebacivali su i mene i babu iz mjesta u mjesto, i evo, skrasio sam se ovdje u malom naselju Gornji Garevci, među meni sličnima - teška srca i nerado o tome govori djed Ilija, koji danas ima punih 70 godina.

Život ga nikad nije mazio, pa veli, i nema šta posebno o sebi da kaže. Ipak, podsjeća da je sve bilo ljepše i lakše dok je njegova Anđa bila živa. Umrla je prije dvije godine i od tada njegov život dobija drugi smisao jer je ostao sam.

- Ubi me samoća. Anđa i ja, nažalost, nismo imali djece, ali smo se lijepo slagali. Živjeli smo jedno za drugo - govori djed Ilija.

Ilija je već odavno penzioner i živi skromno. Godinama je radio kao tesar i bio vrsni majstor, znali su ga svi u selu. Ništa mu nije bilo strano, od gradnje kuće do izrade najobičnijih sitnica od drveta. Ta vještina i znanje su mu pomogli da gotovo ni od čega sebi sagradi malu kuću u Donjim Garevcima kod Prijedora. To mu je sada sve što ima u životu.

- Temelj za pravu kuću sagradio sam prije nekoliko godina uz pomoć brata koji živi i radi u Ljubljani. Sada više nema šanse niti nade, a nemam ni volje da sebi gradim novi dom. Jedina utjeha mi je mala bašta bez koje jednostavno ne mogu - priča nam Ilija.

Kaže da je oduvijek volio da sadi povrće i da, na kraju, sebi obezbijedi nešto hrane. Ove godine krompir je, dodaje ovaj čiča, dobro rodio. Njemu se najviše i raduje i ne namjerava da ga prodaje jer, kaže, valja preživjeti duge zimske dane.

- Jedino ne znam šta ću sa ovolikim paprikama, ako ništa drugo, podijeliću ih po komšiluku, neka žene kuvaju ajvar - kaže vrijedni Ilija i dodaje da tako, malo uz rad, malo uz odmor troši svoj starački život.

Nada se ogrjevu

Nada se, uskoro, da će mu iz Udruženja izbjeglih i raseljenih lica, dovesti obećana drva i time riješiti njegovu veliku brigu za  zimske dane koji dolaze.                                                                                              

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.