Iz autobusa pod plastenik

ROGATICA - Božidar-Boban Perišić (46) iz naselja Krmčići nadomak Rogatice po zanimanju je metalac - mašinbravar, ali je kao kondukter u autobusima bivšeg rogatičkog “Tehnotransa”, radio od 1982. pa do 2005, kada je njegovo preduzeće otišlo u stečaj, a on i drugi radnici ostali bez posla.

- Da se sklonim sa ulice i obezbijedim egzistenciju sebi i porodici proveo sam dosta besanih noći. Sve što smislim noću, u vodu pada već sa zorom, i tako mi je vrijeme prolazilo. Bio sam k'o muha bez glave. A onda, na prijedlog nekih mojih prijatelja iz Požege kod Užica, odlučio sam se za nešto što je  meni i mojoj porodici bilo  sasvim nepoznato - plasteničku proizvodnju povrća - priča Boban Perišić.

On i supruga Valentina, dodaje, prvi plastenik podigli su 2005. Naredne godine nikao je još jedan, i tako jedan za drugim. Sada ih  imaju sedam na preko hiljadu i dvije stotine kvadrata zemljišta. U početku proizvodili su samo  paradajz. Ubrzo su proizvodnju proširili na krastavac, a od ove godine u plasteniku imaju  i vrlo kvalitetnu papriku - baburu za punjenje.

Lani su iz četiri plastenika kupcu DOO “Despot” u Rogatici,  isporučili preko 11 tona paradajza i krastavaca na obostrano zadovoljstvo. Još kad bi potrošači znali razliku između Bobanovog i onog paradajza, koji “preko noći” pocrveni i dođe Bog sami zna odakle, bilo bi im, kaže, još bolje.

Povrće koje ova porodica uzgaja, potpuno je zdrava hrana, bez ikakvih hemijskih primjesa,  osim tretiranja protiv plamenjače kao jedinog lijeka protiv ove opake biljne bolesti. Sve ostalo je prirodno, uključujući i stajsko gnojivo, koje Perišići  obezbjeđuju iz vlastite štale.

- Ako ipak šta zapne, tu je telefon ili poziv u goste prijatelja iz Požege, Milivoja Markovića-Rubu. On je “idejni tvorac”, a ja neimar svega što smo mi postigli - reče Boban Perišić.

Pošto proizvodnja povrća u brdsko-planinskim predjelima, kakvo je i područje Rogatice, ima sezonski karakter, da bi mogli preživjeti i mirno spavati, Perišići su morali tražiti i dodatni izvor sredstava. Našli su ga u držanju krava i proizvodnji mlijeka. Počeli su sa jednom, a sada već imaju pet muznih krava. Ovih ljetnih  dana oni mljekari u Sokocu, koji posluju u sastavu sarajevskog “Milkosa”,  isporučuju po 80 litara mlijeka. U maju su  sa premijom za mlijeko naplatili oko hiljadu i 800 maraka.

Kako Perišići u vlastitom posjedu imaju samo tri dunuma zemlje, oni sijeno za ishranu krava, koga im sa sadašnjim brojem grla treba najmanje dva vagona, obezbjeđuju kupovinom, ili  uzimanjem pod zakup tuđih livada radi košenja trave. U cilju lakše, jednostavnije i zdravije  proizvodnje mlijeka, a uz pomoć i podršku “Milkosa”,  kupili su električnu muzilicu i laktofriz.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.