Imaju svega osim struje

Berkovići - Iako mnogi ne mogu da zamisle kako bi živjeli jedan dan bez struje, veš mašine, televizora, šporeta, u krševitoj Hercegovini još ima sela u kojima život kao da je stao prije sto godina. U selu Kubaš, pored Berkovića, mještani rade uz svetlost petrolejske lampe, jer ovdje nikada nije bilo struje.

Porodice Grbo, Skočo, Barbarez, Milivojević i Pivac, koje nikada nisu imale struju u kućama, svako veče mogu da vide svjetlost berkovićke rasvjete i da teška srca posmatraju kako normalno život teče na samo tri kilometra od njih.

- Već odavno smo zaboravljeni od svih. Kada su davnih 70-ih godina prošlog vijeka davane pare za doprinos od kojih se dovodila struja u sela, i mi smo odvajali kao i svi ostali, ali struje nema do dan-danas - kaže Kosto Pivac i dodaje da su se u više navrata obraćali elektrodistribuciji, ali niko nije čuo za njihov vapaj.

- Stočarstvo nam je jedini izvor prihoda, ali nemamo gdje da  čuvamo sir i mlijeko, pa nam mnogi proizvodi propadaju - priča Pivac, od kojeg se malo podalje, kamenim drumom, dolazi se do porodice Grbo, koja takođe živi od stočarstva.

- Prije početka rata obećali su nam struju od Ljubinja, pa su seljani napravili akciju, iskopali rupe, tamo gdje je trasa trebalo da ide, ali od struje ništa - priča Slobodan Grbo.

U sljedećoj kraškoj vrtači smještene su kuće Skoča, odakle se vidi čitava dabarska kotlina i sve njene sijalice.

- Ne žalimo se na život toliko. Radimo puno, imamo svega osim struje. Mnogo bi nam značilo da ljeti ne moramo da prosipamo mlijeko jer nemamo gdje da ga čuvamo - priča Jovo Skočo, dok poveliko stado koza, ovaca i krava pase oko njega.

Ljeti lože vatru

- Poslije struje najveći problem voda. Čatrnje su poluprazne i stoku gonimo na veliku lokvu da se napoji. Dobro bi nam došla struja da konačno ovu petrolejku zamijenimo. Nije ovdje ljeti hladno, ali mora da se loži jer nema struje, a treba nešto skuvati - kaže Jovo Skočo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.