Ilijana Todorović za "Glas": Ne smatram se ni američkom ni balkanskom advokaticom

Ne smatram se ni američkom ni balkanskom advokaticom, moj pravni dom je tamo gdje se nalazi problem koji sam pozvana da riješim, jer pravo ne poznaje granice kada se vodite znanjem i iskrenom željom da nekome pomognete, bez obzira na to u kojoj se sudnici nalazite.

Rekla je to za "Glas Srpske" Ilijana Todorović, advokatica porijeklom iz Mrkonjić Grada, koja je izgradila uspješnu karijeru u američkom pravosudnom sistemu. Ova mlada Mrkonjićanka, koja je uvršćena među 15 najboljih inostranih advokata u Sjedinjenim Američkim Državama i nosilac je tri mastera prava, je i potpredsjednica i član Upravnog odbora Srpske advokatske komore u SAD koja je osnovana prije nekoliko godina.

Ona u ekskluzivnom intervjuu za naš list govori o izazovima prilagođavanja stranoj pravnoj kulturi, borbi za pravdu u složenim parnicama, ali i o svojoj misiji da poveže pravne zajednice Balkana i Amerike.

GLAS: Koji su bili Vaši najveći izazovi prilikom prilagođavanja američkom pravosuđu i pravnim normama?

TODOROVIĆ: Izazova nije manjkalo, ali izdvojila bih, recimo, dva, a to su jednostavnost jezika u pravnom pisanju i poznavanje pravnih procedura.  U sistemu u kojem sam se ja školovala, cijenile su se složene rečenice, nesvakidašnje riječi i latinski izrazi. Smatralo se da oni daju težinu i važnost vašim argumentima i da kroz njih možete da pokažete nivo vašeg obrazovanja, elokvencije i "načitanosti". U Americi, gdje se gotovo sve pravne bitke, osim krivičnih, uglavnom vode "preko papira", akcenat je na jednostavnosti. Sjećam se da mi je jedan profesor, kada sam mu predala naučni rad u toku postdiplomskih studija, tražio da "dumb it down" ili, blago prevedeno, da ga uprostim. Dosadašnje iskustvo u praksi mi je pokazalo da je to bio neobično koristan savjet. Pravne procedure su ključne u svakom pravosudnom sistemu, naročito u anglosaksonskom gdje svaki sudija ima slobodu da ih, do određene mjere, kroji po svojim afinitetima za one predmete nad kojima on predsjedava. Suštinski, uz svojstvene izuzetke, zakoni su mahom isti bez obzira na to koja je država u pitanju. Ali intimno poznavanje pravnih procedura je nerijetko faktor koji može da vam donese nepremostivu prednost.

GLAS: Možete li nas uvesti u emocije koje ste osjećali kada je donesena konačna presuda u korist Vašeg klijenta, konkretno u slučaju "Warner" - tužbi protiv naftne kompanije "Talos Energy" kojom je porodici radnika stradalog na poslu obezbijeđena višemilionska naknada štete, duplo viša od dotad najvišeg presedana u toj državi?

TODOROVIĆ: Teško je oteti se moru emocija koje vas preplave kada čujete da je porota vašem klijentu dodijelila naknadu štete u iznosu od nekoliko miliona dolara. Ali taj osjećaj, bio on radost zbog klijenta ili zadovoljstvo svojim doprinosom, je jako kratkog daha. Odmah morate da se, zajedno sa svojim timom, pripremate za odbranu presude u apelacionom procesu koji, poslije takvih rekordnih iznosa, neizbježno slijedi.

GLAS: Koji je bio ključni pravni argument ili strategija koji su, po Vašem mišljenju, presudili u ovom slučaju?

TODOROVIĆ: U predmetu "Warner" cijeli parnički postupak je bio protkan pravnim sukobima advokata jer je tuženi podnosio razne zahtjeve i prijedloge sudu, uključujući i taj da sud odbaci našu tužbu na nekoliko osnova i da izuzme četiri naša sudska vještaka, koje zahtjeve je, nakon što nisu bili uvaženi od strane suda, tuženi neuspješno obnavljao još dva puta. Ključna pravna strategija je bila da poroti predočimo dokaze na osnovu kojih su mogli da zaključe da je tuženi odobrio opasan posao koji je doveo do smrti gospodina Džeksona. A to je izuzetak u zakonu države Luizijana koji kaže da nalogodavac (u ovom slučaju, tuženi) ne može da bude posredno odgovoran za nemar izvođača radova. Porota je takođe mogla da čuje da je tuženi sakrio materijalne dokaze o kojima smo bili obaviješteni tek treći dan suđenja. Kredibilitet tuženog se, u očima porote, od takvog autogola nije mogao da oporavi.

GLAS: Da li ste tokom procesa osjećali pritisak s obzirom na potencijalni uticaj presude na pravnu praksu u Luizijani?

TODOROVIĆ: Nismo osjećali pritisak ništa manje ili više nego što ga osjećamo kad je bilo koji predmet u pitanju, jer svim predmetima pristupamo sa istim nivoom posvećenosti i predanosti bez obzira na to da li mi njega interno cijenili na pet ili 50 miliona dolara. U anglosaksonskom pravosudnom sistemu kakav je Amerika svaki predmet u kojem dođe do samog suđenja ili glavne rasprave je potencijalni presedan. Međutim, naša mogućnost da izdejstvujemo presedane je izuzetno mala jer agresivnom praksom dovodimo do toga da tuženi u velikoj većini sporova koje vodimo pristaje na to da se spor zaključi sporazumno, sudskim poravnanjem. 

GLAS: Da li ste nakon presude primijetili promjene u načinu na koji korporacije pristupaju bezbjednosti svojih radnika?

TODOROVIĆ: Još je rano da bi se uvidjele bilo kakve promjene. Nije za očekivati da velikim korporacijama jedna nepovoljna novčana presuda, bez obzira na njen iznos, postane faktor odvraćanja od ustaljenih procedura. Ali niz takvih presuda bi mogao da postigne željeni efekat. Zato je ovaj slučaj toliko bitan. Ne samo da je, u novčanom smislu, presedan za ovu vrstu predmeta nego je i potvrdio da postoje, do sada nekorišteni ili bezuspješno korišteni,  izuzeci na osnovu kojih radnici mogu da tuže svoje poslodavce ili nalogodavce za povrede nastale na radnom mjestu za koje inače u Luizijani, kao i u drugim državama u Americi, oni uživaju zakonski imunitet i ne mogu da budu tuženi. 

GLAS: Koliko je teško za advokate iz inostranstva da se afirmišu u američkom pravnom sistemu, naročito na tako visokom nivou?

TODOROVIĆ: Da je teško, jeste. To koliko je teško zavisi od same osobe, njenog sklopa vrijednosti, spleta okolnosti, svijesti o sopstvenim ograničenjima i sposobnostima, spremnosti na odricanja, na tvrdoglav rad i na neprestano stručno usavršavanje i tako dalje. Na kraju krajeva, zavisi i od sreće i od božije promisli.

GLAS: Da li se osjećate više kao američka ili kao balkanska pravnica? Gdje je Vaš "pravni dom"?

TODOROVIĆ: Činjenica je da je, grubo govoreći, advokatura geografski ograničena na granice države gdje ste položili zakletvu, gdje ste upisani u imenik advokata, ili pod čijim je zakonom izdata vaša advokatska licenca. Ali postoje zakonske procedure koje, naravno, po ispunjavanju određenih uslova, i stranim advokatima iz drugih nadležnosti omogućavaju bavljenje advokaturom van matične države. Tako da se ne smatram niti američkim niti balkanskim advokatom. Moj "pravni dom" je ondje gdje se nalazi pravni problem koji sam pozvana da riješim.

GLAS: Na koji način pokušavate da pomognete mladim pravnicima iz regiona koji žele da naprave karijeru u inostranstvu?

TODOROVIĆ: Često mi se javljaju oni koji žele da započnu ili nastave studije prava u Americi, da tamo polažu pravosudni ispit ili slično. I drago mi je zbog toga. Jedini način na koji sam u stanju da im pomognem jeste da sa njima podijelim svoja iskustva i relevantne informacije vezane za pitanja koja ih zanimaju. Srećom, imajući u vidu da sam prošla "kroz sistem" nekoliko puta i u nekoliko različitih država, desi se da imam ponešto korisno da im prenesem.

GLAS: Koji je Vaš sljedeći profesionalni cilj? Postoji li neka oblast prava koju želite dodatno istražiti ili razviti?

TODOROVIĆ: Trenutno radim na prijedlogu izmjene državnog zakona o dokazima u Luizijani (Louisiana Code of Evidence), tačnije članova 405 i 608 koji regulišu vrstu prihvatljivog dokaznog materijala vezanog za karakter optuženog i karakter svjedoka. Zajedno sa profesorom Bobijem Hardžesom, koji je magistrirao pravo na Harvardu, napisala sam naučni rad na ovu temu koji je i objavljen. Sada nastojimo da ga sprovedemo u praksi kroz jasno definisane amandmane.  Pored toga, s obzirom na to da zastupamo znatan broj klijenata povrijeđenih u nesrećama na brodovima i na šor platformama za bušenje nafte, pomorsko pravo mi je u fokusu neko vrijeme. Htjela bih da upišem još jedne master studije sa specijalizacijom u pomorskom pravu i već sam o tome govorila sa dekanom "Loyola" pravnog fakulteta, koji su u procesu uspostavljanja ovakvog akreditovanog programa.

GLAS: Da li biste se jednog dana vratili u BiH ili region kako biste doprinijeli razvoju domaćeg pravosuđa?

TODOROVIĆ: Ne bih se "vratila", jer nikad nisam ni otišla. Istina je da živim i radim u Americi, ali trudim se da gotovo jednako vremena provodim u Republici Srpskoj, gdje sam aktivna na raznim poljima. Što se razvoja našeg pravosuđa tiče, bilo kakve promjene moraju da budu sistemske. Jedan od načina na koje te promjene možemo da podstaknemo je kroz saradnju za advokatskim komorama Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije i ostalih zemalja regiona. Kao potpredsjednici Srpske advokatske komore u Americi za spoljna i unutrašnja pitanja, cilj mi je da sagradimo most koji će omogućiti razmjenu mišljenja, znanja i iskustava sa kolegama advokatima i sudijama sa Balkana kroz predavanja, stručna usavršavanja i diskusije vezane za tekuće probleme i izazove kao i za pronalaženje adekvatnih rješenja.

Biografija

Ilijana Todorović, rođena u Mrkonjić Gradu, školovala se u Banjaluci, gdje je bila vukovac, sportista i đak generacije. Nakon diplomiranja prava odlazi u SAD, gdje završava tri master studija sa najvišim počastima i polaže pravosudne ispite u četiri savezne države. Pored toga je i notar kao i medijator za sporazumno rješavanje sporova. Dobitnica je sedam nagrada za pravnu izvrsnost, a njeni članci objavljeni su u relevantnim američkim pravnim časopisima. Nedavno je s timom odbranila rekordnu višemilionsku presudu pred federalnim apelacionim sudom u Luizijani, postavivši novi pravni presedan u toj državi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.