Igranke i smijeh recept za dug život

Prnjavor - Na stotom rođendanu Božice Savković iz Štrbaca kod Prnjavora okupilo se više od dvije stotine njenih potomaka, rođaka i prijatelja, koji su uz igru i pjesmu obilježili ulazak Božice u novi vijek.

Posebno vesela bila je starica, kojoj su čestitke stizale sa svih strana. Raspoložena, raspjevana, spremna za šalu, raduje se “gužvi” u slavljeničkom ambijentu.

- Nema nekog posebnog recepta za dugovječnost. Srećna sam svakog mog rođendana jer mi dolaze djeca, unučad, poznanici, tada zaboravim na sve probleme - priča Božica, koja se na trenutak vratila u mladost.

- Začešljam se i umijem, pa na igranku, kod mlina. Tu se veselilo svake večeri. Bila sam udata, ali sam redovno išla. Moj svekar se malo ljutio, govoreći zašto ja, udata, idem, ali sreća pa sam imala dobru svekrvu, koja bi djecu pripazila dok bih se ja veselila na rijeci Ukrini. Eh, kakva su to vremena bila - prisjeća se slavljenica.

Uprkos tome, ženama na selu, kaže, nikada nije bilo lako. Rodila je dvanaestoro djece. Prvih petoro bile su kćerke, a onda dođe na svijet i sin Božo.

- U selu se brzo pročuo glas, naša Ćuća, tako su me zvali, rodila sina. Bila je to ogromna radost za porodicu i za selo - kaže baka Božica.

Dvoje djece umrlo je dok su bili mali, kasnije ostaje i bez kćerke Saje, a na grahovskom ratištu poginuo je sin Mile. Baka Božica bila je tada najstarija majka poginulog borca Vojske RS. Iako je život nije mazio, starica nije poklekla i nastavila je da se bori za svoje potomke.

Ima osmoro žive djece, Ljubicu, Zorku, Nevu i Slavicu, Božu, Mirka, Slavka i Luku. Za stoti rođendan priredili su majci zabavu za pamćenje.

Kažu da će se slično, ili još veće društvo, okupiti i dogodine, kada na rođendanskoj torti bude broj 101.

Ponosni potomci

Božičin unuk Neđo živi u Beogradu, ali ne propušta bakine rođendane, jer je to lijepa prilika da se prisjeti djetinjstva.

- Veliki je ovo događaj za sve nas. Mnogo je predivnih uspomena iz vremena kada smo bili tu, na okupu, zajedno - kaže Neđo.

I srednjoškolka Anđela kaže da je ponosna na prabaku Božicu.

- Uvijek je bila susretljiva i topla prema nama, radovala se našem dolasku i za svakoga od nas čuvala poneki slatkiš ili igračku. A tek njene ruže, koje i danas, poslije mnogo godina, opstaju u dvorištu  i zaslužuju divljenje. Ruže su nešto što me mnogo asocira na moju voljenu prabaku Božicu - kaže Anđela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.