Huk sjeverca umjesto dječije graje

VIŠEGRAD - Kao nijemi svjedoci prohujalih vremena i u najudaljenijim selima višegradske opštine totalnom propadanju još se odupiru i prkose kamene zgrade starih osnovnih, nekada četvororazrednih i osmorazrednih škola.

Učitelj Budimir Zečević se prisjeća da je poslije Drugog svjetskog rata u seoskim područjima višegradske opštine bilo 25 škola u kojima je znanje i obrazovanje sticalo više od 5.000 učenika.

Direktor Osnovne škole "Vuk Karadžić" Momir Radojičić kaže da su od tih ostale danas samo tri aktivne škole i to u Dobrunu, Međeđi i Prelovu, u kojima nastavu pohađa 30 učenika.

Školsko zvono u četvororazrednoj školi u Gornjoj Lijesci umuknulo je prije 19 godina kada je u jednoj od njenih učionica bilo 13 đaka.

Vrata na velikom školskom zdanju posljednja je zamandalila učiteljica Dragana Božić iz Višegrada.

Starina Milomir Balčaković iz Gornje Lijeske sjeća se da je školska zgrada napravljena radnim akcijama 1968. godine i u nju je, kad je završena, išlo 120 učenika.

- Kamen za zidove vukli su seljaci volovskim zapregama, a građu za krov i stolariju rezalo je 36 radnika na 18 dubećih testera. Sva japija je ručno obrađivana, a 18 majstora zidara je zidalo zidove debele pola metra - prisjeća se Balčaković.

On zna napamet i imena svih učitelja i učiteljica koji su radili u ovoj školi i u njoj stanovali, a prvi je bio neki Miloš Ćirović.

- Oko škole je vrilo kao u košnici. Omladina je pripremala priredbe, a svake subote su se u učionici održavale igranke i sijela. Mnogi momci i djevojke su se ovdje upoznali, zavoljeli i kasnije stupili u brak. Sad učionicom kroz polupane prozore duva sjeverac sa Sjemeća - žali se Milomir.

Na području dvadesetak sela vezanih za Gornju Lijesku danas nema nijednog djeteta stasalog za školsku klupu. Manastir posvećen svetom Savi na Gornjoj Lijesci ima samo 60 parohijana, uglavnom iz staračkih domaćinstava.

- E, kako je nekada ovdje živo bilo - uzdiše Milomir Balčaković, pitajući se kako se niko ne interesuje za staru školsku zgradu u njegovom komšiluku.

Bioskop

U sjećanju Milomira Balčakovića su posebno urezani događaji "kad je u selo dolazio bioskop".

- Kino-operater Bobo Krsmanović je iz Višegrada automobilom dovlačio kino-aparaturu da se narod, kako je vlast govorila, prosvjećuje i gleda filmove. Prvi film koji sam u životu gledao bio je "Kozara" sa onim Jojom i njegovim mitraljezom - priča starina Milomir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.