Hrastov žir na žuljave ruke

VIŠEGRAD - Kasno oktobarsko sunce izmamilo sedamdesetpetogodišnjeg Simu Topića iz višegradskog sela Bosanska Jagodina u prirodu da sakuplja hrastov žir i preostale šumske plodove.

Starac kao da je želio da se stopi sa prirodom. Razbarušena sijeda kosa izviruje ispod prastare šajkače, brada od nekoliko dana, nakostriješene obrve prekrivaju oči ali pogled živahan, zrači snagom i energijom mladića.

Prebirajući žir po hrapavim rukama Topić se prisjeća da su nekad u njegovom selu Odžaku kod Modriče imućniji seljaci imali na desetine svinja koje su radnici koji su bili u najmu tjerali u šumu pod hrastove lužnjake da se nahrane, a oni da nakupe što više žira.

- Hrastov žir se daje i govedima i ovcama, a o njega se otimaju i konji. Ove godine je rodio mimo ostale pa ga je mnogo ispod hrastovih stabala u selu Bijela gdje dane provodim sakupljajući ga u kolica i džakove - rekao je Topić koji dnevno ubere oko dvije vreće po pedeset kilograma žira i onda ga polako u, kako kaže "tačkama" vozi do svoje kuće u Bosanskoj Jagodini.

Ovaj penzioner usput pronađe i poneku krušku takišu, od koje se nekad u zemljanim ćupovima pravila turšija, a nakupio je i nekoliko džakova divljih jabuka zukava od kojih cijedi sirće.

- E, sirće ti je, za seljaka, lijek nad lijekovima. Pije se po rakijska čašica ujutro za pročišćavanje krvnih sudova "i za pritisak" i svaka ga kuća ima u zimnici. Posebno je dobar za skidanje visoke temperature - raspričao se strina.

On objašnjava kako je mnogo puta spasio prasad kad su se razboljela i imala temperaturu tako što ih je namazao sirćetom i prekrio vunenom krpom. Prasci su, kako kaže, na starčevu radost ubrzo ozdravili. Topić je poslije Dejtona iz Vogošće doselio u Bosansku Jagodinu.

- Iz mog Odžaka odem pedesetih godina u JNA u kasarnu Vogošća. Kad odslužih vojni rok, pišem kući po odijelo, a moj otac siromašan nema para da ga kupi i pošalje mi. Kud ću šta ću, a nemam para ni za voz, javim se kao dobrovoljac za vatrogasca i tako ostadoh u Vogošći. Tu sam se i oženio i penziju zaradio - priča svoju životnu priču Simo Topić gurajući kolica puna hrastovog žira.

Hranljivost

- Žir je nekada u jesen bio osnovna hrana za tovljenje svinja za posjek. To je izuzetno hranljiv plod koji se može čuvati do proljeća i davati stoci. Svinje ga obožavaju, kao hrana je bolji i od kukuruza - objašnjava starina vadeći iz džaka pregršt braonkastih plodova hrasta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.