Hrana iz Veličana za evropsko tržište

TREBINjE - Iz Veličana, sela na obodu Popovog polja, put tržišta čak i zemalja članica EU, prošle godine je otišlo na stotine tona voća i povrća, vino i rakija, med koji je u posljednje vrijeme sve poznatiji hercegovački brend.

- Kada bi se šalili rekli bi da se dolaskom Veličane  došlo u selo sa ptičijim i pasjim prezimenima. Tu su porodice Oro, Ćuk, Slavić, Derikučka... I sva ta prezimena slave istu slavu - Svetog Vasilija - priča mještanin Danilo Ćuk.

Danas je Veličanima pedesetak duša, ali i isto toliko novih vinograda, voćnjaka, oranica u Popovom polju, dosta je i novih pčelinjih društava. Razlog za to je što sunca u Veličanima nema samo pedesetak dana u godini.

- Na sreću, u selu danas ima i mladih koji su se vezali za stara ognjišta. Iz našeg sela put domaćeg i inostranog tržišta prošle godine otišlo je na stotine tona paprike, lubenica, jabuka... I na desetine hiljada litara vina i rakije lozovače. Otišla je i tona meda u Dansku - dodaje Ćuk.

Mještani Veličana nekada su se bavili i klesanjem kamena a mladih koji se tim poslom bave, gotovo da i nema. Podsjećanja radi recimo da je Stari grad u Dubrovniku sazidan od kamena iz Veličana.

- Mladih nema, a mogli bi dobro da zarade. Danas se jedan kvadratni metar kamena, koji se kleše cijeli dan, može u Dubrovniku prodati za 100 evra. Jeste da je težak posao, ali se dobro i plati i isplati - naglašava Ćuk.

Uprkos svemu, mještani Veličana se nadaju da će se ponovo u Veličanima ljuljati kolijevke. I kršem i iz polja, kao nekad, odjekivati pjesma djevojaka i momaka.

- Ovdje je još više ljudi koji, uprkos svemu, ne daju da Veličani umru. Seljana koji su ubijeđeni da im je djedovina ono što je i u staroj popovskoj pjesmi - "Čavaš noge, a Drijenjani glava, Veličani srce iz njedara" - ističe Ćuk.

Veličani se pominju prvi put krajem 14. vijeka i to u Dubrovačkom arhivu. Nemaština i bijeda natjerala je pedesetak mještana da se krajem devetnaestog vijeka otisnu u Ameriku. Nakon ustaških zločina a onda i posljeratne kolonizacije, Veličani su počeli da lagano nestaju. U Banat se odselilo dvadesetak porodica, slično je bilo i u drugim srbijanskim mjestima a pedesetak porodica se iz Veličana preselilo u Trebinje. Danas u selu nema ni škole, ni prodavnice, ni pošte, ni redovne autobuske linije.

Munići

Iz Veličana bila je stara porodica Munići čiji su preci bili učesnici Kosovskog boja. Munića u selu više nema, ali ni Semiza, Krulja, Miškovića, Šešelja... Ipak ostalo je sjećanje i potvrda da su teška vremena skupo naplaćivala svoje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.