Hendikep pretvorio u životnu pobjedu

Srbac - Dvadesetdevetogodišnji Dejan Ristić iz Srpca slijep je od rođenja, ali ga to nije spriječilo da završi Filološki fakultet u Banjaluci i stekne zvanje profesora engleskog jezika i književnosti.

On je učinio i korak više upisavši master studije ove godine i tako pokazao da ga hendikep ne može spriječiti u namjeri da postane akademski građanin.

- Bilo mi je teško na fakultetu jer sam se suočavao sa nedostatkom literature za slijepe. Više puta sam pasivno sjedio na času i slušao diskusiju profesora i studenata. Povremeno sam na Brajevoj mašini prepisivao vježbe ili tekstove, ali sve je išlo teško. Ponekad sam ustajao posramljen jer nisam mogao da pratim nastavu - kaže Dejan.

Snalazio se kako je umio, najčešće je skenirao literaturu, prebacivao je u računar pa preslušavao putem govornog programa. Zato su mu profesori izlazili u susret. Dobijao je ispitna pitanja na Brajevom pismu i uspješno ih položio. Međutim, poslije nekog vremena prestao je da ih dobija.

- Da li im je to predstavljalo obavezu ili im je to neko skupo naplaćivao, i danas ne znam, ali znam da mi je to još više otežalo ionako teške studije - kaže Dejan.

Da mu prije pet godina opština Srbac nije pomogla da nabavi najneophodniju opremu, teško bi se odlučio da upiše fakultet. Fond zdravstvenog osiguranja RS odobrio je nabavku specijalnog uređaja "Brajev redak" koji se priključi na računar i sadržaj ekrana prebacuje na Brajevo pismo putem specijalne pločice.

- Tako ću svu literaturu moći bukvalno da čitam, a ne samo da preslušavam - kaže Dejan, koji je pohađao muzičku školu i još od malih nogu zavolio harmoniku, koju i danas svira.

Tako je 2002. godine na takmičenju harmonikaša amatera osvojio prvu nagradu žirija i publike. Komponovao je vlaško kolo, a piše tekstove i muziku za pjevače narodne muzike u RS. Stvara i na engleskom jeziku.

- Napisao sam pjesmu "The road not taken" i poslao na jednu internet stranicu za slijepe u SAD, a oni su mi odgovorili i poslali je nazad sa snimljenom muzikom. Oduševilo me i to što su je postavili na svoj sajt - kaže Dejan.

Da je Dejan svestrana ličnost svjedoči i to da je 2003. godine pohađao školu latinoameričkih plesova.

- Imam diplomu za položen drugi stepen plesne škole "Bolero". I moja partnerka sa kojom sam igrao takođe je bila slijepa i ovo je za nas bilo neprocjenjivo iskustvo, jer smo pokazali da za nas ne postoje granice - kaže Dejan.

A granice je pomjerio i prije četiri godine kada je bio učesnik pohoda na vrh Kozarački kamen na Kozari.

- Banjalučki alpinista Petar Pećanac, koji je osvojio najviši vrh na svijetu Mont Everest, ulio mi je snagu. Kad sam čuo da je stao na krov svijeta, rekao sam sebi: "Dejane, moraš se popeti na planinu" - rekao je Dejan, koji nije tu stao već je prije dvije godine učestvovao i na planinarskom pohodu na Motajicu.

Iako ga porodica izdržava, nada se da će za njega biti posla jer je po svemu dokazao da je sposoban i da ima dovoljno znanja i volje da bude vrijedan i kvalitetan radnik.

- Siguran sam da se za mene može naći neko radno mjesto, potrebno je samo da lokalna zajednica i država pokažu malo više obzira, a ja bih se brzo dokazao - tvrdi Dejan, koji se nada da će svojim primjerom uticati da se promijeni svijest ljudi koji unaprijed osuđuju lica sa hendikepom na neuspjeh.

- Ne planiram da odustanem. To bi značilo da se sam osudim na život između četiri zida, a to je ono što ne želim. Zahvalan sam svima koji su mi pomogli, ali bih bio najsrećniji čovjek da opremu mogu kupiti od svojih para. Hoću da sam zarađujem za hljeb i nadam se da ću se za to i izboriti - kaže Dejan.

Internet i SMS

Da nismo vidjeli, ne bismo vjerovali koliko se brzo i efikasno Dejan služi tehničkom opremom, pogotovo laptopom i kućnim računarom.

Vjerovali ili ne, ali Dejan brže pretražuje internet stranice od većine ljudi koji imaju dva zdrava oka. Čak i SMS poruke kuca nevjerovatnom brzinom, jer posjeduje govorni program na mobilnom telefonu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.