Arad - pakao na zemlji

ARAD - U našem narodu postoji običaj kada se negdje putuje da se svrati kod rodbine. Mi smo i u Aradu imali namjeru da svratimo kod rodbine, ali oni tamo više nisu među živima.

Ovim riječima je za "Glas Srpske" počela je svoju priču o posjeti Rumuniji i groblju Pomenire profesorica istorije o Srednjoškolskom centru "Vasilije Ostroški" u Sokocu Jelena Babić koja je sa pedesetak svojih kolega prošlog vikenda boravila u rumunskom gradu Arad, gradu u kojem je bio smješten zloglasni logor u Prvom svjetskom ratu.

Na groblju Pomenire nalazi se spomenik za nekoliko stotina Srba koji su umrli tokom boravka u aradskom logoru .

- Nismo dobili odobrenje da posjetimo spomenik gdje leže tijela preko 4.000 umorenih Srba , ali mi smo i sa groblja Pomenire uputili molitve za njihove duše. U stvari, bilo bi ispravnije reći da se molimo za njihovo zastupništvo kod Gospoda za naše duše. Njihove smrti su bile mučeničke, jer mučenički postradaše - nastavlja profesorica Babić.

Ona podsjeća da je nakon Berlinskog kongresa odlučeno da Austrougarska uđe na teritoriju BiH pod izgovorom da spriječi zločine nad hrišćanima  i u BiH je vladala do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine kada je poražena i kada se raspala. Iz tog perioda datira fraza "ruski uticaj na Balkanu" koja je i danas aktuelna, a ona je i tada bila sinonim za Srbe, pa su srpski jezik, srpska kultura i srpska pravoslavna vjera postali predmet progona. Nisu rijetki oni koji ocjenjuju da je monarhija, kada je o Srbima riječ, bila nepravednija od prethodnog okupatora Turske. Iz takvog ponašanja monarhije iznikla je "Mlada Bosna". Sarajevski atentat na prestolonasljednika Franca Ferdinanda bio je logičan metod otpora ugnjetenog naroda.

- Do tada koliko-toliko umjereni animozitet prema srpskom narodu je eskalirao u svom punom kapacitetu odmah nakon Sarajevskog atentata. Srbi su stavljeni van zakona i horde austrougarskih  šuckora su se obrušile na goloruki narod i Srbi su hapšeni i slati u brojne logore širom Austrougarske monarhije - priča Babićeva i ističe da su Srbi hapšeni bez obzira na pol i uzrast.

Profesorica Babić kaže da su zatvarani civili, muškarci i žene, starci i djeca i sve je to bilo podložno interniranju u neki od 300 logora koliko ih je zabilježeno u dokumentu iz 1916. godine. Napominje da su već u julu 1914. godine prije početka Velikog rata počela hapšenja i slanja u logore .

- Tada je osnovan i logor u Aradu i ostao je otvoren i aktivan sve do 1918. godine. U prvoj fazi u taj logor su odvođeni civili, a u drugoj i ratni zarobljenici i civili iz osvojenih zemalja uključujući i Srbiju. Po zvaničnim informacijama kroz austrougarske logore u periodu od 1914. do 1918. godine prošlo je 236.807 Srba, od kojih je u logorima živote ostavilo preko 64.000. Kroz sam logor u Aradu prošlo je između 11 i 15 hiljada Srba od kojih je preko 4.300 tu ostavilo život - priča Babićeva.

Ona pojašnjava da je jedan manji broj sahranjen na javnom groblju u Aradu i da su profesori posjetili to mjesto.

- Velika većina, preko 4.000, sahranjena je iza tvrđave na poljani kod  rijeke Moriš. Na tom mjestu je podignut spomenik, a Udruženje Srba iz Arada je nedavno postavilo spomen-ploču kod samog spomenika - naglašava Babićeva.

Ona dodaje da je po svjedočenju očevidaca i preživjelih logoraša logor bio pravi pakao za internirane ljude, da su živjeli u nemogućim uslovima, da su od promrzlina dobijali gangrene i da su oni jači ostajali bez nogu, a oni slabiji bez života. Tu je dnevno bez života ostajalo desetine ljudi svih uzrasta - djece, žena, odraslih.

- Logor u Aradskoj tvrđavi bio je oličenje srpske patnje i stradanja. Logoraše su mučili žeđu, tukli do smrti, stavljali u okove, žene silovali - napominje Babićeva.

Dodaje da je rumunski ljekar, doktor Branduš, a koji je bio u prilici da vidi šta se u logoru događa, pričao svom prijatelju advokatu Štefanu Čičo Popu, poslaniku u mađarskom parlamentu, svoje utiske.

"Gospodine poslaniče, ovo nije logor, ovo je pakao! Prvo što sam vidio i upamtio to je mrtva majka sa živim djetetom u naručju. To se ne da opisati", svjedočio je rumunski ljekar.

Babićeva otkriva da je najmlađa žrtva bio Tomo Spremo koji je imao godinu dana, a najstarija Jakov Vujičić koji je imao 101 godinu. Ona napominje da ima utisak da je stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu zasjenilo ovo stradanje i da često nismo ni svjesni strašnih muka kroz koje su prošli Srbi u Prvom svjetskom ratu, te da je ova posjeta i ova priča malo podsjećanje na njihovu golgotu.

Profesorica medicinske grupe predmeta Marija Hodak za "Glas Srpske" kaže da ih je u Aradu dočekao potpredsjednik Udruženja Srba u Rumuniji Darko Voštinar koji im je otkrio da je tamo ostalo 500 i nešto čistih Srba koji se drže zajedno.

Ona kaže da su od njega čuli da Rumuni nikada nisu ratovali sa narodom sa ovih prostora, da nemaju osmanske arhitekture, ali da imaju arhitekture starog rimskog carstva.

- Arad pripada okrugu Transilvanija gdje je bio najčuveniji vladar grof Drakula a drakul znači zmaj, odnosno sin zmaja. Tom grofu je bilo pravo ime Vlad Cepeš i u logoru je bio zajedno sa svojim bratom i  kako nam je rečeno svoje protivnike je nabijao na kolac što je "prepisao" od Osmanlija – ispričala nam je Marija.

Ona je istakla da im je rečeno da su u tom logoru najviše stradali i u njega odvođeni Srbi iz Kalinovika, Foče, Nevesinja, Gacka, Mostara i srpski živalj uz Neretvu.

- Taj logor za Srbe je trenutno vojni centar i, kako nam je rekao Voštinar, u  narednih pet godina taj centar bi trebalo da bude izmješten na drugu lokaciju – navela je Hodakova.

Napominje da su posjetili i crkvu u tom dijelu Rumunije za koju im je rečeno da se u njoj nalaze čestice moštiju Jovana Zlatoustog.

- O stradanjima Srba u Prvom svjetskom ratu se zaista malo zna i grehota je da se i mlađi i stariji ne upoznaju sa tim pogromom – konstatovala je Marija Hodak.

Srbi u Rumuniji

U Aradu je nekada živjelo na hiljade Srba, a sada ih je tu svega 505. Srbi u Rumuniji prisutni su još od šestog vijeka. Njihova djelatnost u oblastima kulture i religije najbolje se ogleda u gradovima kao što su Temišvar i Arad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.