Grujo Petrušić u 102. godini čita bez naočara

Branko Gajević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Grujo Petrušić u 102. godini čita bez naočara

SOKOLAC - Iako je zakoračio u 102. godinu najstariji stanovnik opštine Sokolac Grujo Petrušić rijetko odlazi kod ljekara. Sluh i vid ga još uvijek dobro služe, čak mu ni naočare ne trebaju kada čita.

Mada se najbolje osjeća u rodnim Vranešima, s početkom ove zime preselio se u Sokolac kod kćerke Dušanke, unuka Draženka i njegove porodice, ali će na proljeće ponovo u svoje selo.

Grujo iza sebe ima bogato životno iskustvo. Pamti vrijeme austrougarske vlasti, početak Prvog svjetskog rata i bježanje od "šuckora", gradnju pruge kojom su s planine Devetak voženi balvani prema Drini... Bio je vojnik Kraljevine Jugoslavije kada je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević, a u Drugom svjetskom ratu učestvovao je u prvim ustaničkim akcijama i borbi za oslobođenje Sokoca. Kad je došlo do podjele, otišao je s onima koji su ratovali za kralja i otadžbinu.

- Na kraju rata predao sam se nekom Miću Aščeriću u Višegradu. Sproveli su nas prvo u Sarajevo, a onda na prisilni rad u Zenicu. Tu sam ostao tri mjeseca, do amnestije, na Ilindan - prisjeća se Grujo.

Bavio se poslovima koje je život nametao, u uslovima koji njemu, kao ni mnogim drugim gorštacima u ovim krajevima, nisu bili naklonjeni. Grujo je to opisao jednom rečenicom: "Bio sam dobar poljoprivrednik".

Rijetko je odlazio ljekarima. Prije nekoliko godina, u Kliničkom centru Kasindo imao je operaciju, kojom mu je skinuta mrena s očiju. Bio je, kažu, najstariji pacijent koji je operisan na Oftalmološkom odjeljenju te klinike. Operacija je očigledno bila uspješna, jer Grujo čita novine bez naočara.

- Duvan nikad nisam pušio, a u kafane sam rijetko zalazio. Dešavalo se da popijem poneku čašicu, ali se nisam opijao - veli Grujo.

Jednostavna je i njegova poruka o tome kako se nositi sa životnim iskušenjima.

- Ne upuštaj se u ono što ne valja kavgu, svađu, tuču... Idi pravo i pošteno - kaže Grujo.

Potomci

Grujo je okružen pažnjom svojih potomaka. Ove zime društvo mu je najčešće pravio praunuk Petar.

- Dobar je moj djed. S njim ponekad igram "tablića" i gledamo filmove. Moji drugovi iz razreda dolazili su da bi porazgovarali s njim - kaže Petar.

Gruju, očigledno, prija druženje sa mladima, pa nije propustio da kaže: "Pozdravljam Petrove drugare".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.