Grujo Petrušić, najstariji stanovnik opštine Sokolac

SOKOLAC - Dobro je, neka je samo mirno. Radi, pa ćeš imati! Ovim kratkim porukama počinje priču za "Glas Srpske", najstariji stanovnik sokolačke opštine Grujo Petrušić (98) iz Sokolovića. Gotovo na pragu stote kaže da ima recept za dug život.

- Pušio nikad nisam. Dešavalo se da popijem poneku čašicu, ali se nisam opijao. Zdravlje me i sada dobro služi. Nemam nikakvih bolova. Finim putem mogu otići daleko. Polako, pa se odmorim. Jedino se stomak ponekad "buni" kad pojedem nešto što ne "begeniše" - objašnjava vitalna starina.

A iza njega je prebogato životno iskustvo. Pamti vrijeme austrougarske vlasti i početak Prvog svjetskog rata, kada je sa majkom Milicom morao da bježi od "šuckora". Imao je tada četiri godine, a preko Drine s njim su morala i dva brata i sestra. Počeo je da zarađuje kao dvanaestogodišnjak.

- Prvu paru donio sam ocu orući ralom kod jednog komšije za dnevnicu od 12 dinara. Kad sam odrastao, najbolje sam zarađivao tovareći vagone na pruzi kojom su sa planine Devetak voženi balvani prema Drini - prisjeća se Grujo.

U vojsci, koju je služio u Nevesinju, zatekao se kad je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević.

- Data je uzbuna. Sa ratnom spremom – svi u stroj! Komandant puka je saopštio: "Poginuo nam je kralj u Marselju". Poslije smo ostali na položajima čitavu sedmicu - prisjeća se Grujo.

Prije nego što je izbilo novo ratno stradanje, stigao je da se oženi i zasnuje porodicu. A onda - opet u rat. Mobilisan je, a potom bio i svjedok rasula i kapitulacije. Učestvovao je i u prvim ustaničkim akcijama i borbi za oslobođenje Sokoca. Kad je došlo do podjele - ostao je na strani onih koji su ratovali za kralja i otaybinu.

Prva Grujova žena, Bosa, umrla je 1955. Nije više među živima ni druga njegova životna saputnica, Zorka. Kaže da je ponosan na četvoro unučadi i petoro praunučadi. Brigu o njemu sada vodi kćerka Dušanka Vukojičić, koja sa zadovoljstvom ističe da je njen otac dobrog zdravlja i na pragu stote.

- Najvažnije je da ga noge još dobro služe. Nije mi teško da brinem o njemu. To je dug prema roditelju - kaže Dušanka.

Rijetko kod ljekara

Ljekarima je Grujo rijetko odlazio. Prvi put to se desilo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Igrom slučaja, kao ranjenik, ležao je mjesec dana u sarajevskoj bolnici Koševo, punoj ranjenih ustaša.  Prošlog ljeta operisao je oči na Oftalmološkom odjeljenju Kliničkog centra Kasindo. Starijeg pacijenta to odjeljenje do sada nije imalo. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.