Dvorci u Devetini kod Prnjavora zjape prazni

Prnjavor - Za Devetinu, naselje smješteno na razmeđi prnjavorske i laktaške opštine, kažu da je najneobičnije selo u Republici Srpskoj.

Ovdje se nalaze 72 kuće, svaka ljepša od druge, a u vilama tek tridesetak, uglavnom starijih, mještana. Oni, mlađi su u Austriji, gdje zarađuju da bi dolaskom u zavičaj dogradili kuću, uljepšali fasadu, postavili još luksuzniju ogradu. "Čuvari" sela, koji su osuđeni na samoću i čekanje potomaka, kažu da je gradnja "dvoraca" postala tradicija u ovom karavlaškom naselju.

- Kod nas je to postala navika. Svako želi da ima najljepšu i najveću kuću u selu. To je nekakav čudan prestiž, kojeg nikako da se riješimo. Dok sam radio u inostranstvu i ja sam sa svojom Stanom crnčio da napravimo kućerinu. Moji sinovi i bratići sagradili su u komšiluku četiri dvorca. Nisu to kuće, to su kasarne. Ali šta vrijedi kada u selu nema djece, kapije su zatvorene - kazao je sedamdesetdvogodišnji penzioner Ratko Jovanović.

Najstariji mještanin je dodao da je u selo došao sa roditeljima iz Dragotinje kod Sarajeva, kada je imao četiri godine.

- Roditelji su imali nas dvanaestoro djece. Pravili smo vretena, preslice, drvene posude i prodavali ih po selima. Od toga smo živjeli, sve dok nisu otvorene granice sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada se pohrlilo u Austriju - ispričao je Ratko.

Njegova supruga Stana othranila je sa Ratkom petoro djece. Dok su bili mali, nosila ih je po terenu u vrećama, zajedno sa drvenim posuđem koje su nudili narodu.

- Jednog sina rodila sam u Lašvi, kod Travnika. Tu sam se zatekla sa robom, spopali me trudovi i porodim se na željezničkoj stanici. Neki ljudi su me prebacili u bolnicu, odakle sam sa djetetom pobjegla, jer je trebalo prodati vretena - kazala je Stana.

Mještani Devetine su Karavlasi. Doselili su se iz Rumunije. Skloni su nomadskom životu, ali su se ovdje, u Devetini, skrasili i ovdje, kako su rekli, svili gnijezda. Kazali su da sada nikada i nigdje ne bi krenuli iz svoje Devetine.

- Dok nismo "osvojili" Austriju, uz naš zanat, radili smo na dnevnicu u Lijevču polju, kod gazda. Kopali smo kanale, brali kukuruz, krompir, prikupljali sijeno. Danas je drugačije, penzija iz inostranstva dovoljna je da komotno živimo, ali za koga kada su djeca i unučad daleko, u tuđini - ispričao je starina Ratko.

Dodao je da se "dvorci" provjetravaju samo dva puta godišnje, kada gastarbajteri dolaze da proslave Aranđelovdan i Svetu Petku. To su slave koje proslavljaju sva domaćinstva ovog neobičnog sela.

- Mi smo pravoslavci, odani svojoj vjeri, svetkujemo kada i naše komšije Srbi iz susjednih sela - kazao je ovaj domaćin.

Doseljenici

Prvi karavlaški doseljenici zatekli su u Devetini uređena domaćinstva, koja su te, 1946. godine napustili ovdašnji Poljaci, jer su, na osnovu međudržavnog dogovora, odselili u matičnu zemlju Poljsku. U selu ima još samo nekoliko porodica Ukrajinaca, takođe samo staračkih domaćinstava, jer su se mladi skrasili u drugim krajevima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.