Dva hrama svjedoci bogate istorije i snage vjere

JAGODNjAK, 4. JANUARA - U Jagodnjaku, u kojem danas živi oko 450 Srba, snagom pravoslavne vjere istovremeno je tekla obnova stare Crkve Svetog Nikolaja i izgradnja nove Crkve Svetog Nektarija u kojima se sa ponosom čuvaju čestice moštiju ovih svetitelja.

Za ovaj poduhvat zaslužan je protojerej-stavrofor Slobodan Majkić, koji je već 27 godina paroh jagodnjački, a koji od svoje ideje nije odustao ni kada su ga, kako kaže, svi gledali u čudu i pitali "da li je skrenuo sa pameti".

"U jednoj ovako maloj parohiji, gde se vernici broje na duše, pored Crkve Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca, koja je bila oronula i spremna za generalnu obnovu, svi su smatrali da je apsurd da se gradi druga crkva i to je odmah bilo osuđeno na propast", kaže paroh Majkić.

Tada je već pet godina zvonik na staroj crkvi bio "ukrašen" skelama pripremljenim za njegovu obnovu, ali radovi su stajali u mjestu.

"Bog je imao svoje planove. Gradnjom Crkve Svetog Nektarija, počela je i obnova stare Crkve Svetog Nikolaja. To je bilo čudo nad čudima, a radost što smo na kraju izgradili i gostoprimnicu, palionicu sveća i uredili dvorište ne može se rečima opisati", priča paroh Majkić.

Sjećanje na taj period mu i sada izaziva suzu u očima, a želja mu je velika da se u crkvenom dvorištu urade i staze oko Crkve Svetog Nektarija, te napravi bunar i uredi porta oko jednog i drugog hrama.

"To je veliki poduhvat, ali uz dobru volju i podršku dobrih ljudi i to će se desiti. Tu u blizini nalazi se zgrada od velikog značaja za našu crkvu, sagrađena 1897. godine, a u kojoj je bila smeštena Srpska narodna škola. Ona je dokaz misije Svetog Save da podiže crkve i škole i da uči Srbe da se mole Bogu", sa osmijehom kaže paroh Majkić.

JAGODNjAK POSJEĆUJU VJERNICI RAZLIČITIH VJEROISPOVIJESTI

I stara i nova crkva načinile su veliku promjenu u selu Jagodnjak, te doprinijele tome da ljudi dolaze sa svih strana, iz raznih krajeva, različitih vjeroispovijesti.

Izgradnja Crkve Svetog Nektarija počela je 24. oktobra 2016. godine, temelji su osveštani naredne godine, a u njih je položen kamen sa grobne ploče sa koje je vaskrsao Gospod Isus Hrist, te mošti Svetih mučenika iz Jasenovca, iz Rumunske pravoslavne crkve.

"To je bio znak da će ta svetinja da napreduje i da će brzo biti sagrađena. Tako je i bilo. Do kraja 2017. godine već smo stavili krstove na zvonik i na kupolu crkve. To je ta svetlost Hristova koja je obasjala, ne samo ovo mesto gde je crkva izgrađena, nego i celu našu parohiju", kaže paroh.

Dok je izgradnja crkve trajala, vjernici, dobrotvori i prijatelji nisu gubili vrijeme - željeli su da daju svoj doprinos čudu koji se dešavalo u Jagodnjaku.

"Dok smo zidali crkvu, svetinje su stizale sa svih strana. Iz Svete zemlje su naši prijatelji i vernici doneli 30 kamenova sa najsvetijih mesta, koji su položeni u zidove ove svetinje", ističe paroh Majkić.

CRKVA SVETOG NIKOLAJA 300 GODINA SVJEDOČI O ISTORIJI SRPSKOG NARODA

Istovremeno sa gradnjom nove, trajala je obnova stare Crkve Svetog Nikolaja, koja je sagrađena 1725. godine, a ponikla je na temeljima prethodne crkve koja je na tom mjestu postojala 200 godina.

"Tako da smo mi na ovom prostoru zapisani 500 godina. O periodu pre 1725. godine ne postoje pouzadni podaci jer letopis koji je postojao iz 1919. godine je, nažalost, nestao. Ali, znamo da ovde imamo bogatu istoriju, a narod koji ima bogatu istoriju može da ima i bogatu budućnost. Moramo to uvek imati na umu i čuvati našu istoriju kako bi ona mogla da sačuva nas", kaže paroh jagodnjački.

Crkva Svetog Nikolaja je 1883. godine doživjela neke manje popravke i obnove, novi krov dobila je 1922. godine, dok su 1929. godine na nju postavljena nova zvona i ona danas besprijekorno služe.

Veliki dan za ovu crkvu bio je i 17. jun 2025, kada je u ovaj hram donesena ikona Svetog Nikolaja Mirlikijskog u kojoj se nalaze čestice moštiju ovog svetitelja.

"To smo uspeli zahvaljujući našoj prijateljici Nataliji Mezencovoj iz Fondacije 'Sveti Bonifatije' iz Moskve. Bog je uredio da to bude baš 2025. godine, kada smo obeležili 300 godina ovog hrama - da domaćin dođe svojoj kući", ističe paroh Majkić.

Parohija jagodnjačka je kroz istoriju prošla turbulentna vremena, te snagom vjere uspjela da odoli svim izazovima i da danas bude mjesto poznato po čudima.

"Kada sam pre 27 godina došao u ovu parohiju, sve je bilo otužno, nesređeno, zapušteno. Odmah smo počeli sa radovima na Crkvi Svetog Nikolaja. Išlo je teško, ali smo se borili i uradili dosta toga na materijalnom, a samim tim i na duhovnom planu", kaže Majkić.

 

LjUDI SE RASELILI, ALI TEMELjI PREDAKA OSTALI ČVRSTI I NEPOKOLEBLjIVI

Vremena su bila teška i za srpski narod koji tu živi - ljudi su se raselili, poumirali, kuće su opustjele, ali temelji predaka vijekovima čvrsto stoje, prkose raznim olujama i čuvaju istoriju srpskog naroda.

"Nismo gradili na bilo kakvim temeljima, nego na čvrstim temeljima vere naših predaka i, hvala Bogu, do današnjeg dana smo se održali. Po broju stanovnika ovde smo mali, ali duhovno smo veliki", ističe paroh Majkić.

Ta duhovna veličina ogleda se u tome da u zapustjelom Jagodnjaku bude obnovljena stara i izgrađena nova crkva.

"Zahvaljujući našim vernicima iz Republike Srpske, Banjaluke, ali i cele regije, imamo ovaj hram. Veliku zahvalnost dugujem i starcu Nektariju, kojeg sam sreo tokom mojih odlazaka na Eginu, a koji mi je dao blagoslov na moju želju da ovde izgradim hram posvećen Nekatriju Eginskom Čudotovorcu", napominje paroh Majkić.

On ističe da mu je taj blagoslov dao krila i da je tada znao da će crkva biti sagrađena.

Izgradnjom nove i obnovom stare crkve u Jagodnjaku pokazano je kolika je snaga vjere, ali i dokazano da crkva ne podliježe granicama i da, gđe god da se nalazi, okuplja narod, uči ga i podsjeća koliko je važno vjerovati.

"Bili bismo toliko jadni i bedni da nas neko može podeliti nekom granicom. Ovaj svet radi to što radi u ovozemaljskom životu, ali crkva ne podleže tome - ona ima svoj život i svoja pravila", ukazuje paroh Majkić.

Najveća mu je radost liturgija koja, kako kaže, daje život crkvi.

NAROD MOŽE OPSTATI SAMO UZ JAKU VJERU

Paroh Majkić poručuje da Srbi jedino uz jaku vjeru mogu da opstanu.

"Zato se radujem svaki put kada služim liturgiju, ne obazirući se koliko je u crkvi ljudi, ali je svakako lepo da nas ima što više. Naš narod kaže kada sveštenik počne da gradi svoju crkvu, sa druge strane đavo gradi svoju, ali uprkos iskušenjima, nema stajanja - crkva radi svoj posao, a to je propovedanje jevanđelja Hristovog", kaže paroh Majkić.

Želja mu je da srpski narod ojača svoju vjeru posjećujući bogosluženja u što većem broju.

"Voleo bih da narod više dolazi u crkvu, mada znam i da je naš narod na velikom raspeću, naročito mi koji živimo van naših matičnih država Srbije i Republike Srpske. Ali, moramo u sebi probuditi i osnažiti veru posećujući liturgije, bez obzira na to koliko nas u tome sprečavala razna iskušenja u životu", poručuje paroh Majkić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.