Dušan Bursać, paroh atinski: Srbi i Grci - ista vjera, običaji različiti

Banjaluka - Paroh atinski Dušan Bursać, koji gotovo tri decenije živi i radi u Grčkoj, kaže za Srnu da Srbe i Grke povezuje istočnjačka pravoslavna vjera, ali da su im narodni običaji i u oblasti braka veoma različiti.

Bursać to potkrepljuje činjenicom da kod Srba otac pravi kuću za sina i da mlada dolazi kod muževljevih, dok je kod Grka sasvim suprotno - otac pravi kuću za kćer da bi primio zeta, a sin mu odlazi kod mlade.

"Ovaj primjer najbolje govori o narodnim običajima, a i ostali su u istom smjeru, kao i povezivanje između nas i Grka", navodi Bursać.

On kaže da su, osim čisto srpskih porodica, u Grčkoj iznikle i one sa mješovitim brakovima u kojima je jedan od roditelja htio da održi svoje porijeklo. Zato se, kako ističe ovaj sveštenik, pojavila nasušna potreba i za Srpskom dopunskom školom u Atini u kojoj se uči srpski jezik i predaju predmeti u vezi sa istorijom, kulturom i narodnom tradicijom.

"Svima je od velike pomoći bilo otvaranje i početak rada srpskih dopunskih škola. Moj mlađi sin Jezekilj ju je završio i naravno da je njemu, a i meni, bilo lično zadovoljstvo učenje srpskog jezika, istorije i našeg predanja", kaže ovaj protojerej.

Na pitanje posjećuju li srpski turisti svetinje Srpske pravoslavne crkve /SPC/ u Atini, Bursać ističe da "naša braća mnogo više posjećuju grčke svetinje nego što Grci dolaze kod nas".

On dodaje da u posljednje vrijeme mnoštvo Srba dolazi u obilazak starca Nektarija Vitalisa i Manastira Svetog Nektarija na ostrvu Egini.

"Mnogi od njih dolaze sa raznoraznim bolestima, a posebno rakom, kao posljedicom bombardovanja Srbije 1999. godine od zločinačke NATO organizacije. Nemajući drugog lijeka, obraćaju se molitvenom posredništvu starca Nektarija i iscjeliteljskim moćima Svetog Nektarija", navodi ovaj sveštenik.

Komentarišući duhovno stanje Srba, Bursać kaže da se ono može unaprijediti samo kroz ljubav i požrtvovanosti za Gospoda i braću, "jer ako toga nema, raspadnuti smo, rasijani, rascijepljeni i prijeti nam opasnost potpunog nestanka".

"Ljubav je sveza savršenstva. Ona će suditi cijelom svijetu, a ne samo nama. Ljubav za Hrista i prema braći stvara čvrste i nepokolebljive zajednice koje su sigurnost života i opstanka naroda, pa tako i našeg srpsko-pravoslavnog. Zato u svakodnevnom bogosluženju govorimo: žGospode, Bože otaca našihž... Onih koji su krvlju Hristovom i njihovom sopstvenom izgradili predanje koje smo mi dužni da održimo i neporočno ga prenesemo nadolazećem naraštaju", poručuje Bursać.

Prisjećajući se devedesetih godina prošlog vijeka, ovaj sveštenik, koji se tada nalazio na ostrvu Krit, kaže da su Srbi u Grčku dolazili zbog stradanja i ratnog požara, a privuklo ih je pravoslavlje kao bratska veza dva naroda.

"Zbog mnoštva naše braće počeli smo da po pojedinim gradovima na Kritu osnivamo srpske zajednice. Braća Grci su imali su razumijevanje za nas, pa su nam izlazili u susret koliko su mogli. Mnoge naše zahtjeve su uslišili", navodi ovaj sveštenik.

S obzirom na to da je Srbima, koji su tada došli na Krit, osim redovne molitve, trebao posao i zdravstvena zaštita, Bursać se sastajao s njima u porti Hrama Svetog cara Konstantina i carice Jelene.

"Tamo smo saopštavali gdje ima potrebe za radnicima, a u crkvenim prostorijama sam organizovao školu grčkog jezika. Bilo je neophodno da nauče osnove jezika radi sporazumijevanja na poslu. Grci su ujutru dolazili u crkvu da uzimaju radnike, jer su svi čuli o našem okupljanju i postojanju srpske zajednice", priča Bursać.

On prenosi da je prilikom odlaska u bolnicu bilo dovoljno da kažu da su Srbi, nakon čega bi im bila pružena ljekarska pomoć.

"Zaista, gdje god sam zatražio pomoć imali su razumijevanje za naše zahtjeve. Sadašnji arhiepiskop Kritske crkve nam je zajedno sa predsjednikom opštine Hanja organizovao proslavu Božića i Vaskrsa po našem kalendaru", kaže Bursać, koji je u Atinu prešao februara 2011. godine.

On kaže da je u to vrijeme počela grčka kriza, koja je donijela gubitak poslova i odlazak mnogih srpskih porodica iz te zemlje.

"Taj hod odlaska se nastavlja do danas. Nažalost, toga smo svi već svjedoci i na nivou Evropske zajednice, kojoj sada već ozbiljno prijeti raspad", ocjenjuje Bursać.

Ovaj sveštenik je rođen u Šapcu, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu. Po završetku obaveznog vojnog roka u JNA upisao je Bogoslovski fakultet SPC u Beogradu. Rukopoložen je za sveštenika 1988. a iste godine oženio se na Kritu u gradu Hanija. Iz tog braka ima dva sina - Vasilija i Jezekilja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.