Domovi za stara lica sigurno utočište za mnoge penzionere u RS

Banjaluka - Bake i djedovi širom RS sigurno utočište u penzionerskim danima pronašli su u domovima za stare, gdje im druženja uz dobru knjigu, izradu ručnih radova, a nerijetko i ples nimalo ne nedostaje.

Šest godina Gerontološki centar u Banjaluci sigurna je luka za Mirjanu Kuzmanović (71) iz Prnjavora, koja je zbog ljubavi prema rodnom kraju odlučila da se vrati iz Monte Karla, gdje je provela 42 godine. Boravak u Francuskoj joj je, kako kaže, bio lijep, ali čežnja za ognjištem je prevladala.

- Radila sam kao šnajder u jednoj firmi u Monte Karlu, a mnogo godina i kao kuvar na brodu, gdje sam upoznala i svog pokojnog supruga. Poslije njegove smrti odlučila sam da starost provedem u RS - ispričala je Kuzmanovićeva.

Kaže da je proputovala mnoge zemlje, gostovala na koncertima operske dive Marije Kalas, a jedna je od rijetkih koja se može pohvaliti da govori osam svjetskih jezika.

- Najbolje govorim francuski i italijanski, ali se odlično snalazim i sa arapskim, kineskim i drugim jezicima - rekla je Kuzmanovićeva koja večeri provodi čitajući literaturu na ruskom jeziku.

Najviše od svega veseli se praznicima i rođendanima, koje svi zajedno provode uz bogatu trpezu, puno smijeha i poneki ples. U trenutku našeg razgovora bila je zaokupljena heklanjem miljea za sto u njenoj sobi. Mala soba u kojoj provodi dane uređena je pažljivo biranim detaljima i već na samom ulazu odiše toplinom porodičnog kutka.

Kuzmanovićeva, iako na pragu osme decenije, smisao svog boravka u Gerontološkom centru pronalazi u radu, to je ono što, kako kaže, liječi njenu dušu. Osim porodice, njene bivše cimerke, rijetki su oni koji je obilaze. Kćerka, unučad i praunuk žive u Sloveniji.

I Vesna Majkić iz Bihaća, diplomirani pravnik po struci, već 18 godina živi u Gerontološkom centru.

- Ratna dešavanja devedesetih godina odvela su me daleko od ognjišta. Neko vrijeme sam provela u Srbiji, potom u Drvaru, a onda sam ovdje pronašla svoju oazu mira. Pomažem nemoćnima, starijim od sebe, odvedem ih do ambulante, odem po uputnicu i tako mi prođe dan - ispričala je Majkićeva.

Zanimljiv životni put od rođenja davne 1925. godine, pa do danas prešao je i Sava Malović iz Rogatice, koji je već 57 godina penzioner. Sa nepunih 17 godina stupio je u redove Romanijskog partizanskog odreda, a iz NOR-a je izašao sa činom vodnika, dva ranjavanja i 40 odsto invalidnosti.

Vojničku uniformu zamijenio je onom narodne milicije, a kasnije je postao komandir stanice. Posao ga je doveo u rodnu Rogaticu, gdje je sa Rajkom Vukašinović svio porodično gnijezdo u kojem su izrodili troje djece. Supruga mu je umrla prije pet godina, a djeca otišla trbuhom za kruhom.

- Dobro mi je, djeca navrate, ali su mi česti "gosti" i staračke bolesti. Izdaje i snaga, sporije se krećem, ali evo me u desetoj deceniji života - priča sa osmijehom Malović.

Za dug život nema poseban recept, sve je, kako kaže, u Božijim rukama i dobrom društvu.

- Pušim već 60 godina, popijem čašicu "ljute", ali me nikad niko nije vidio pijanog. Ovdje drugujem sa penzionerima i, zna se, vraćamo sjećanja na minulu mladost - rekao je Malović.

Veseli petak

Udruženja penzionera iz Prnjavora, koje okuplja nekoliko hiljada najstarijih stanovnika ove opštine, dugi niz godina organizuje druženje svakog petka. To je dan kada sala Doma penzionera u Prnjavoru postaje pretijesna da primi vesele bake i djedove, koji ovo veče provode uz pjesmu i ples.

- Naš "veseli petak" je prava prilika da teret godina i eventualne zdravstvene probleme ostavimo bar te večeri po strani. Ples i narodno kolo ne prestaju - kazala je Dragica Majstorović (85) iz Prnjavora, koja i u devetoj deceniji ima posebne štikle za ples.

B. R.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.