Dom ispunjen mirom i božićnom radošću

Preci su nam ostavili u nasljeđe brojne običaje u vezi sa proslavom Božića i pripremom tradicionalnih jela koja će krasiti božićnu trpezu.

Iako se mnoge domaćice trude da na trpezi ništa ne manjka, sveštenici poručuju da je sin Božiji došao na svijet tiho, u štali, ukazavši nam tim činom na značaj skromnosti, jedne od najvažnijih hrišćanskih vrlina.

U skladu sa tom vrlinom običaji i posluženje na božićnoj trpezi ne moraju nužno obilovati mnogobrojnim jelima, ali je neophodno da prvi mrsni obrok u novoj godini bude "začinjen" mirom i slogom ukućana.

Nezaobilazni ukrasi trpeze, shodno običajima, su voštana svijeća, žito, orasi u ljusci te grančice badnjaka i slama koja simbolizuje jasle u koje je sin Božiji položen po rođenju. Detalji koji simbolizuju čin dolaska na svijet sina Božijeg su česnica koja predstavlja tijelo Hristovo, vino  krv Njegovu, med dobre strane ovozemaljskog života, dok je so sila koja čuva ono što je Gospod za života stvorio na zemlji. Svaka domaćinska kuća se, shodno mogućnostima, pridržava običaja pa se na božićnoj trpezi mogu naći pečenica i česnica uz koje se nazdravlja rakijom ili vinom, cicvara, razne vrsta pita, rolata i kiflica te nekoliko vrsta kolača. Obrok započinje lomljenjem česnice uz pozdrave "Mir Božiji, Hristos se rodi" i "Vaistinu se rodi" nakon čega se česnica okreće kao slavski kolač, preliva vinom i lomi.

Tucindan

Tucindan je narodni praznik kojim započinju pripreme za proslavu Božića. Običaj je da se na taj dan, koji se obilježava 5. januara, kolje i redi božićna pečenica. Nekada se pečenica tukla, odnosno ubijala ušicama sjekire pa bi se onda ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo. Srbi za pečenicu obično biraju prase ili jagnje jer važi vjerovanje da živini nije mjesto na božićnoj trpezi zbog toga što simbolizuje nazadovanje i rasturanje kuće jer kljuca i baca zemlju iza sebe.

Na Tucindan počinje uređenje i spremanje doma za predstojeći veliki praznik, a domaćica priprema brašno za miješenje, posudu sa zrnevljem žita, pribavlja suve šljive, smokve, orahe, novčiće i bombone koje će prosuti na Badnje veče po slami razastrtoj u kući, a djeca ih pokupiti pijučući. Poslije posne večere, pred počinak, domaćica mijesi badnjačku pogaču koju će peći sutradan. U selima se mijenja slama u gnijezdima za živinu, a običaj je i da se dugovi vraćaju kako domaćin "ne bi bio dužan do idućeg Božića". Prema narodnom vjerovanju, na Tucindan ne treba djecu tući jer će cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.

Badnji dan

Badnji dan je posljednji dan četrdesetodnevnog posta, a običaji i praznovanje vezani sa ovaj praznik svode se na molitve Bogu da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku muškarci prije izlaska sunca, a drvetu se prije sječenja nazove "Dobro jutro", čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici, a zatim se posipa žitom.

Domaćin badnjak ostavlja pored ulaznih vrata, a tek sa prvim mrakom drvo se unosi u kuću i stavlja, prema običaju, na ognjište. Po unošenju badnjaka domaćin ili domaćica unosi slamu kvocajući, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stolnjak jer se, prema starom običaju, služi i jede na podu. Zatim se cjeliva badnjak, maže medom i stavlja na ognjište, a djeca džaraju vatru izazivajući pregršt varnica i iskrica govoreći: "Koliko iskrica, toliko parica, pilića, košnica...". Po završetku nalaganja badnjaka na vatru domaćin okadi dom i večeru, zapali svijeću koja simbolizuje svjetlost Božiju i pristupa se posnoj badnjoj večeri. Na Badnje veče, noć pred Božić peče se pečenica za sutrašnji praznik.

Badnja večera

Za Badnje veče servira se posljednja posna večera u okviru božićnog posta, a od jela na stolu, pored hljeba i soli, treba da se nađe i riba pržena na ulju, kiseli kupus, med, vino i pasulj prebranac. Na sto se postavlja božićna svijeća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike rumene jabuke, žito, kukuruz, novac, suve šljive i orahe. Sve to označava želju za berićetom i dobrim životom u kući. Pred takvom večerom domaćin se prekrsti, zapali svijeću, okadi trpezu, pročita molitvu Gospodnju, razlomi kolač i svu čeljad ponudi večerom, pri čemu se uz čaše vina dižu zdravice. Badnjačka pogača simboliše samog Gospoda Isusa Hrista ("Ja sam hljeb živ, koji siđe sa neba; koji jede od ovog hljeba živjeće va vijek; i hljeb koji ću ja dati za život svijeta" - Jovan 6,51).

Riba, kao i hljeb, simboliše sina Božijeg, a na grčkom jeziku preko koga su naši preci primili hrišćanstvo, riba je IHTIS, što predstavlja skup inicijala Isusa Hrista. So simbolizuje silu božansku, koja čuva tijelo Božije, kao što so čuva hljeb i ribu od plijesni i truleži. Vino simbolično predstavlja krv Spasiteljevu kojom je on na Golgoti dao otkup Bogu za grijehe ljudske, dok med simbolizuje sladost vječnog života.

Božić

Na Božić rano ujutro zvone sva crkvena zvona, a domaćin i ukućani oblače praznična odijela i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Oni koji su se postom pripremili primaju svetu tajnu pričešća, dok ostali nakon službe u crkvi primaju naforu koju na Božić uzimaju prije svakog drugog jela. Po izlasku iz crkve pozdravljaju se tradicionalnim srpskim pozdravom "Mir Božiji, Hristos se rodi" i otpozdravljaju "Vaistinu se Hristos rodi". Rano ujutro domaćica zamijesi pogaču bez kvasca, odnosno česnicu, u koju stavlja zlatni ili srebrni novčić koji predstavlja dar novorođenom Hristu. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje su već postavljena ostala božićna jela. Česnica se ne reže već lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojem je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.

Prema narodnom vjerovanju, božićna trpeza mora da obiluje raznovrsnim jelima za koja je zadužena domaćica kuće. Nezaobilazan dio praznične trpeze, pored česnice, je i pečenica koju siječe domaćin lomeći prvo lijevu plećku, glavu i lijevi dio rebara. Za božićnu trpezu sprema se i sarma, cicvara, supa, kao i raznorazne salate. Tu su i nezaobilazne poslastice poput kolača i torti. Piju se najčešće crno vino i domaća rakija. Po završetku božićnog ručka običaj je da se sofra ne diže tri dana, baš kao što se u tom periodu ni kuća ne čisti, pa slama ostaje da leži na podu do Svetog Stefana. Dobro je da se poslije božićnog ručka simbolično započne neki posao da bi ljudi cijele godine bili vrijedni i da bi im poslovi išli od ruke.

Položajnik

Običaj je da se na Božić ne ide nikuda iz kuće. Izuzetak je samo položajnik, odnosno prva osoba koja ulazi u kuću na Božić, koja se dočekuje na poseban način i čiji se dolazak obično unaprijed dogovara sa domaćinom. Položajnik simbolizuje mudrace sa Istoka koji su prateći zvijezdu došli da se poklone novorođenom Hristu te zbog toga važi vjerovanje da je to osoba koja će tokom cijele naredne godine donositi sreću u kuću.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.