Dok žito melju rakiju piju

ŠEKOVIĆI - U živopisnom kanjonu rječice Lovnice, kilometar i po od Šekovića, s kraja pedesetih godina prošlog vijeka bilo je desetak vodenica potočara duž svega 500 metara toka ove rječice. Danas, pola vijeka poslije, vodenički kamen pokreće se samo ispod badnja vodenice Slobodana Melezovića.

On je vodenicu i prostor oko nje proširio u rijetko atraktivan restoran. Posao u vodenici i restoranu iskoristio je da zaposli sina koji je do sada hodao po svijetu tražeći posao. Slobodan je poslušao savjet oca Milorada, poznatog mlinara, da je najsigurniji hljeb upravo ovaj vodenički i da ga ne zapostavlja bez obzira na to čime će se sve u životu baviti. Tako je porodična tradicija vodeničara nastavljena.

- Još kao dječak, dok smo sa sela silazili ovdje u varoš u školu, svraćao sam kod oca u vodenicu. Nekada, kad bi bilo loše vrijeme i veliki snijeg, i zanoćio bih u vodenici. Čegrtanje vodeničkog kamena i žubor vode ušli su u mene zajedno sa očevim savjetom i zauvijek ostali urezani u meni - rekao je Slobodan.

On kaže da je zavolio vodenicu i mlinarski posao, baš kao i njegov otac koji je takođe naslijedio porodičnu tradiciju.

Slobodan, ne samo da je sačuvao vodenicu, nego je lijepo obnovio i proširio. Neposredno pred očevu smrt, 1986. godine, kada se vratio u rodni kraj, ozbiljno se prihvatio posla.

Početkom prošlog rata, dok su svi muku mučili kako da prežive, vodenica je sve bolje radila, a narod se sve brže vraćao staroj hraniteljki, ne čekajući kada će se pojaviti struja da bi se hljeb ispekao.

Restoran na rijeci

Slobodan je jedan dio vodenice u kojem se ranije konačilo proširio u bife.

- Pomislio sam zašto za svoje mušterije, dok čekaju, ne bih  nešto napravio da se za to vrijeme zabavljaju, u ovako živopisnom kanjonu uz čuveni izvor Studenac - rekao je Slobodan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.