Dobra zarada ispod najlona

FOČA - Iako su lagodan život uz malo rada mnogima prioritet u današnje vrijeme, porodica Krunić iz naselja Mijakovići u Foči pravi je primjer da to sve ne garantuje zadovoljstvo i sreću.

Milomiru i Mirjani Krunić najveće zadovoljstvo je poljoprivreda, koja im je već osam godina jedini posao i izvor prihoda. Prema riječima ovog bračnog para, poljoprivreda traži odricanja, rad, napor i umor, ali se i isplati.

- Supruga i ja smo do prije desetak godina radili u preduzeću "Ozren", koje je poslije propalo i ostali smo bez posla. Pošto oboje potičemo iz radničkih porodica, odlučili smo se da pokrenemo samostalnu poljoprivrednu proizvodnju. Počeli smo rad sa jednim plastenikom i od njega smo uz mukotrpan rad vremenom uspijevali da zaradimo i da polako proširujemo proizvodnju - priča Milomir.

Mnogo su truda, znoja i napora uložili su u zemlju, a ona im je vremenom uzvraćala. Krunići su postepeno širili proizvodnju, tako da danas raspolažu sa četiri plastenika, ogromnim voćnjacima jabuka i krušaka, četrdeset košnica pčela, a sve je to raspoređeno na 25 dunuma njihove zemlje. Nedavno su dobili i sertifikat za kvalitet meda, a vještinu tog i svakog drugog posla, kako kaže, Milomir je naslijedio od oca, nekada velikog domaćina.

- Sa svojih deset prstiju iz godine u godinu povećavali smo proizvodnju. Sve svojim radom, bez ikakvog kredita. Od toga školujemo djecu, izdržavamo se i dobro živimo - ističe Mirjana, Milomirova supruga.

Od same zime Krunići počinju radove, prvo siju presadu, pa prodaju, a zatim usjeve za ranu proizvodnju. Na proljeće već imaju gotove proizvode, koje plasiraju svojim stalnim mušterijama, iznose ih na pijacu, ali čak voze i u okolne gradove pijačnim danima. Tako sve do jeseni, kada ponove počinju sa zasađivanjem, najčešće špinata, zelene salate, mladog luka… Na godišnjem nivou Krunići proizvedu i prodaju oko deset tona paradajza, više tona krastavaca i paprika, oko tri tone mladog krompira i više tona ostalog povrća. Pored fakultetskih obaveza, kćerka Milena i sin Milan pristižu im vrlo često u pomoć u svim poslovima.

- Naučili smo svi da tokom cijele godine radimo bez prestanka i na taj način se borimo. Kada ne možemo sve da stignemo, angažujemo ponekog radnika, ali kako se vremena mijenjaju, ponekad ne možemo ni radnika da nađemo, jer niko više neće da obavlja poljoprivredne poslove - dodaju Krunići.

Uspjeli su da se izbore s najtežim vremenom, ali ono sa čim nisu mogli je priroda i njena volja. Naime, nedavnim porastom vodostaja rijeke Drine poplava im je odnijela dva plastenika i pričinila štetu od deset hiljada maraka. Uložili su još sigurno toliko da bi dva obnovili i izmjestili blizu kuće, da se nevolja nikada više ne bi ponovila. Komisija je popisala štetu porodice Krunić, a kao pomoć od opštine pristiglo im je 300 maraka, za koje ne mogu da kupe ni sjeme, a kamoli da nešto obnove.

- Razočaran sam što se lokalna zajednica nije više potrudila da nam pomogne, ali iskreno, nismo ni očekivali pomoć od bilo koga, jer smo kroz život naučili da idemo sami i da uspijemo samo svojim poštenim i neprestanim radom - ističe Krunić.

Berba gljiva

Najdraži novac koji su ikada zaradili i koji će uvijek pamtiti, pričaju Krunići, bi­o je kada su prije par godina zajedno sa djecom otišli u Milomirovo selo da beru vrganje.

- Samo taj dan nas četvoro zaradili smo oko 400 maraka, a za sav taj period, dok je vrganja bilo, zaradili smo par hiljada i uložili ih u proizvodnju - priča Milomir i dodaje da mu supruga pomaže u svim poslovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.