Dobar kuglaš, a još bolji svirač

SRBAC - Iako mu je vid oštećen 95 odsto, a zbog teške upale kuka i zglobova u djetinjstvu se veoma teško kreće, šezdesetšestogodišnji Slobodan Janković iz Srpca svira na šest žičanih instrumenata i aktivno se bavi kuglanjem.

Ovaj invalid prve kategorije izaziva veliko divljenje i poštovanje svojih sugrađana, koji ga znaju kao mirnog i čestitog čovjeka, privrženog i odanog svojoj porodici.

Otišao je u penziju prije 30 godina, a već pune dvije decenije vodi Opštinsku organizaciju slijepih i slabovidih lica u Srpcu, gdje trenutno obavlja funkciju sekretara. Brigu o slijepima vodi i na državnom nivou, pa je tako aktivan član nekoliko komisija u Savezu slijepih RS. Ipak, Srpčani ga najbolje poznaju po njegovoj velikoj ljubavi prema gitari i drugim žičanim instrumentima.

- Od malih nogu sam zavolio muziku jer je cijela moja porodica bila muzički obrazovana. Gitaru sviram od devete godine, zbog čega sam upisao i školu sviranja, a odmah potom sam savladao još pet žičanih instrumenata. Svoje znanje sam prenosio i mlađim naraštajima, pa tako i danas obučavam nekoliko mladih talenata - priča Slobodan.

U protekle četiri decenije nastupao je sa brojnim orkestrima po cijeloj Evropi, a obišao je i gotovo sve zemlje bivše Jugoslavije. Uglavnom svira starogradsku i narodnu muziku. Za svoje muzičko umijeće osvajao je priznanja na muzičkim smotrama širom Republike Srpske.

Vitalnost je pokazao i na sportskim terenima osvojivši brojne medalje na kuglaškim prvenstvima širom zemlje. Bio je drugi na međunarodnom šampionatu u Banjaluci 2002. godine u konkurenciji pet zemalja, višestruki je šampion Republike Srpske, a trenutno je rangiran među tri najbolja slijepa kuglaša u BiH.

- Iako imam široka interesovanja, najviše se trudim da slijepi i slabovidi na vrijeme dobiju ogrevno drvo za zimu, a mladi članovi naše organizacije udžbenike i đački pribor. Trudim se na sve moguće načine da pomognem onima kojima je to potrebno, pa sam tako više od 20 puta učestvovao i u akcijama dobrovoljnog davanja krvi - kaže Slobodan.

Prije 11 godina je ostao bez supruge Anđelke, koja je bila 100 odsto slijepa. Sa njom je stekao dvije kćerke i jednog sina, koji nemaju problema sa vidom. Trenutno živi sa najmlađom kćerkom, koja ja talentovana za plesanje i pisanje pjesama, dok su ostala djeca krenula "trbuhom za kruhom".

-        Bilo mi je teško, djecu sam podizao bez majke, uz mnogo truda i napora, ali sa puno ljubavi. Tu mi je i opština Srbac u više navrata finansijski jako pomogla. Imao sam i dosta sreće jer sam preživio nekoliko teških operacija, a čak sam jednom ispao iz voza. I pored svega, optimizam me ne napušta i svaki dan života proživljavam punim plućima - priča Slobodan.

Film u Karlsrueu

Dok sam sa članovima orkestra gostovao u njemačkom gradu Karlsrue, obilazili smo obližnju arenu u kojoj je bila promocija novih automobila i motora. Na izlazu iz sale zaustavio nas je čuvar koji je rekao da kupljenu kartu nismo iskoristili kako bismo pogledali nekakav film. Rekli smo mu da smo svi gotovo slijepi i jedva hodamo, ali on je bio uporan. I tako nas vratiše u salu da gledamo film, a mi niti šta vidimo niti šta razumijemo, sa smijehom priča Slobodan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.