Djeca ispunila životni san

Kozarska Dubica - Dok se većina ljudi bori da stegne što veće materijalno bogatstvo, Snježana i Goran Samardžija znaju da je daleko značajnija borba za djecu i potomstvo.

Ne želeći da im, kako kažu, kuća ostane pusta, kada su shvatili da ne mogu da imaju djecu najprije prirodnim putem pokušali da se liječe od steriliteta. Uvidjevši da tako neće uspjeti da ostvare svoj san i dobiju vlastito potomstvo supružnici Samardžija iz sela Vrioci kod Kozarske Dubice odlučili su da usvoje troje djece.

- Prije 12 godina odlučili smo da sami nešto preduzmemo jer nam vrijeme nije bilo saveznik, neumitno je prolazilo, a mi smo i dalje bili sami i bez rješenja. Sjeli smo i dogovorili se da usvojimo dijete i tako nam je u kuću najprije ušla Gorana - priča Snježana.

Dodaje da nije bilo veće radosti u kući koju je ispunio dječiji plač i slatke obaveze oko bebe. Kaže da su, još kad su se vjenčali povjerili jedno drugom da žele puno djece. Otuda poslije usvajanja Gorane, koja sada ima 12 godina usvajaju i dva sina, sada desetogodišnjeg Duška i četvorogodišnjeg Slavišu.

-  Sada kada pogledam u nazad ne mogu ni da zamislim kako nam je bilo dok smo bili sami i šta bismo nas dvoje radili da nema njih. Iako ih ne vezuje krvno srodstvo, svi su jako povezani i izuzetno složni. Djevojčica je vezana za braću kao da su rod najrođeniji, a svi zajedno su toliko složni da ih je milina gledati i slušati kako se dogovaraju, kako se igraju - priča otac Goran.

Djecu odgajaju u slozi i razumijevanju i sa njima otvoreno pričaju o svemu pa i o tome da su im oni roditelji koji su im pružili dom i neizmjernu ljubav.

To potvrđuje i dvanaestogodišnja Gorana koja kaže da sa starijim bratom voli da uči, ali i da se zajedno igraju. Kaže da je najmlađi  Slaviša najveća maza koji uz njih starije pokušava da bude stariji nego što jeste. Budući da Samardžije imaju autopraonicu, Slaviša se najviše "petlja" u radove oko kola, što ocu Goranu nimalo ne smeta.

Ovo dvoje, srećom ispunjenih roditelja, kaže da su im djeca obogatila život, koji je sa njima dobio svoj pravi smisao i da bi opet učinili isto da se ponovo trebaju odlučiti šta dalje.

- Djeca su dobra. Kad odrastu shvatiće šta se stvarno dogodilo jer su sada vjerovatno premladi za to. Vjerujemo da će nam biti uvijek radost kao što su to od dana kada su prešli naš kućni prag, ali  i u starosti  velika odmjena i da nam u ruku dodaju bar čašu vode kad onemoćamo. Ništa više od njih ne tražimo, samo da su tu i da nam je kuća puna dječije radosti i osmijeha - kažu Samardžije.

Najveća radost

Samardžije potiču iz sela Kruhari kod Sanskog Mosta, a kažu da su u Kozarskoj Dubici poslije usvajanja troje djece ostvarili ono najvažnije što su željeli da imaju mnogobrojnu porodicu sa djecom koja su im najveća radost u životu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.