Dejan Bokonjić za "Glas" o porodičnoj istoriji: Mog djeda su uhapsili nakon Sarajevskog atentata

Željka Domazet
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Dejan Bokonjić sa suprugom ispred portreta djeda Jove Foto: Željka Domazet | Dejan Bokonjić sa suprugom ispred portreta djeda Jove

Moj djed Jovo Bokonjić sa bakom Stakom Čubrilović učestvovao je u Balkanskom ratu, a uhapšen je nakon Sarajevskog atentata zbog bakine braće, Vasa i Veljka Čubrilovića, otkrio je u intervjuu za "Glas Srpske" Dejan Bokonjić, dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

U razgovoru za "Glas Srpske" Bokonjić je govorio o svom porodičnom stablu, vezama sa porodicom dr Milutina Najdanovića, Boriši Staroviću i drugim istaknutim srpskim ljekarima iz Sarajeva.

- Poslije bake Stake Bokonjić Čubrilović, dermatovenerologa, i djeda Jove Bokonjića, ginekologa, moj otac Rajko je bio internista te stričevi Nenad Bokonjić - neuropsihijatar i Risto Bokonjić - neurolog. Takođe, djeca Nenada Bokonjića su ljekari, Srđan - psihijatar i Sanja - internista pulmolog, ja kao Rajkov sin, dječiji pulmolog, kao i moja ćerka Sara koja je završila Medicinski fakultet budući je radiolog i predstavlja četvrtu generaciju doktora medicine - istakao je Bokonjić.

Djed Jovo Bokonjić - prvi specijalista ginekologije i akušerstva

GLAS: Pojasnite detaljnije kakve su Vaše veze sa Jovom Bokonjićem.

BOKONjIĆ: Dr Jovo Bokonjić je bio moj djed. On je jedan od osnivača i direktora Ginekološke klinike u Sarajevu i bio je prvi specijalista ginekologije i akušerstva u Bosni i Hercegovini. Jovo je bio ugledan čovjek  koji je pomogao mnogim ljudima i bio je omiljen ljekar. Pamti se i kao jedan od ključnih nosilaca razvoja moderne medicine u Sarajevu. Istovremeno, pripadao je ljekarskoj porodici koja je značajno uticala na oblikovanje kulturnog i profesionalnog identiteta grada tokom 20. vijeka.

GLAS: Otkud portret doktora Jova Bokonjića u Galeriji Žarko Vidović u sklopu izložbe "Srpsko slikarstvo početkom 20. vijeka"?

BOKONjIĆ: Zamoljeni smo od strane voditelja galerije da ustupimo nekoliko svojih slika za potrebe ove izložbe. Među ustupljenim slikama je bio i portret Jove Bokonjića. Sa velikim zadovoljstvom smo se odazvali, jer ova izložba predstavlja jednu od najvećih i najvrednijih izložbi srpskih slikara ikada na ovim prostorima.

GLAS: Autor ovog ulja na platnu je Branko Radulović, a da li Vam je poznato zašto je za portret izabrao Jova Bokonjića?

BOKONjIĆ: Njih dvojica su se upoznali u Pragu tokom studija i bili su veliki prijatelji.  Branko Radulović je tokom svog višegodišnjeg boravka u Pragu napravio ovaj portret. Drago mi je da su autoportret Radulovića i portret Jove Bokonjića jedan pored drugog u galeriji, jer u tome ima neke simbolike.

GLAS: Gdje je završio studije Jovo Bokonjić?

BOKONjIĆ: Jovo Bokonjić je rođen 1883. godine u Bosanskoj Kostajnici, osnovnu školu je pohađao u Mostaru, Tuzli i Fojnici, a gimnaziju je završio u Sarajevu. Medicinski fakultet je završio na Karlovom univerzitetu u Pragu 1911. godine. Poslije završenih studija je došao u Sarajevo gdje je radio u državnoj bolnici. 1912. godine oženio je Staku Čubrilović u Sarajevu koju je upoznao tokom studija u Pragu. Učestvovao je zajedno sa suprugom Stakom, kao dobrovoljac, u Balkanskom ratu gdje je radio u vojnoj bolnici u Kragujevcu. Za taj rad je odlikovan Ordenom Svetog Save IV reda. Nakon Sarajevskog atentata 26. jula 2014. uhapšen je zbog braće supruge Stake, Vasa i Veljka Čubrilovića, koji su učestvovali u atentatu. U avgustu 2014, je iz garnizonog zatvora u Sarajevu interniran u logor u Aradu, u današnjoj Rumuniji. Zbog epidemije pjegavog tifusa koja je tamo vladala dodijeljen je kao interni ljekar za liječenje zarobljenika i to je radio sve do 1917. godine. Nakon toga je prebačen u Terezin u Češkoj gdje je ponovo liječio infektivne bolesnike, a 1918. godine prebačen je u Lavov u današnjoj Ukrajini gdje je ostao do sloma Austro-Ugarske monarhije. Nakon povratka u Sarajevo nastavio je da radi na odjeljenju Ginekologije da bi 1920. godine bio postavljen za načelnika ginekologije ukazom kralja Aleksandra I i tu funkciju je obavljao sve do 1947. kada su ginekologija i akušerstvo izdvojeni u posebnu Kliniku na Jezeru u Sarajevu čiji je bio direktor sve do penzionisanja. U nekoliko navrata bio na usavršavanjima u Pragu, Beču, Parizu i Berlinu. Dobitnik je mnogih priznanja: Ordena rada drugog reda, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima i Zlatnog znaka Crvenog krsta. U Sarajevu je zajedno sa Stakom (Čubrilović) Bokonjić zasnovao porodicu, imao je troje djece - Rajka, Nenada i Branku. Umro je 1970. godine.

Veze sa profesorom doktorom Milutinom Najdanovićem

GLAS: Da li postoje veze Vaše porodice sa pokojnim profesorom doktorom Milutinom Najdanovićem i kakve su te veze ?

BOKONjIĆ: Moj stric Nenad Bokonjić ima dvoje djece, Srđana i Sanju Bokonjić. Srđan Bokonjić je oženjen  Jelicom (Najdanović) Bokonjić, ćerkom Milutina Najdanovića. To je veza naše porodice sa porodicom Najdanović sa kojom smo održavali veoma bliske kontakte.

GLAS: Imate li podatke ko je ubio doktora Najdanovića, da li je o tom monstruoznom ubistvu vođena istraga i da li je iko odgovarao?

BOKONjIĆ: Nažalost, ove podatke nemam. Dr Najdanović  je odveden iz svog stana u avgustu 1992. godine od strane naoružanih ljudi i ubijen. Do dana današnjeg se ne zna ko je počinilac ovog ubistva. 

GLAS: Čini se da je za porodicu Bokonjić neraskidivo vezana medicina. Od kada su Vaši preci ušli u svijet medicine, imate li podatke koliko ih ima?

BOKONjIĆ: Moji preci su ušli u svijet medicine od kraja 19. vijeka odnosno početka 20. vijeka. Poslije bake Stake Bokonjić Čubrilović, dermatovenerologa, i djeda Jove Bokonjića, ginekologa, moj otac Rajko je bio internista te stričevi Nenad Bokonjić - neuropsihijatar i Risto Bokonjić - neurolog. Takođe, djeca Nenada Bokonjića su ljekari, Srđan - psihijatar i Sanja - internista pulmolog, ja kao Rajkov sin, dječiji pulmolog, kao i moja ćerka Sara koja je završila Medicinski fakultet budući je radiolog i predstavlja četvrtu generaciju doktora medicine.

U Foču došao 2000. godine na nagovor akademika Boriše Starovića 

GLAS: Otkud Vi u Foči?

BOKONjIĆ: Ja sam u Foču došao kao mlad ljekar iz Herceg Novog gdje sam radio u domu zdravlja. U Foču sam došao 2000. godine na nagovor akademika Boriše Starovića koji je bio prijatelj moje porodice. Brzo nakon dolaska sam postao asistent na predmetu Fiziologija. Od tada počinje moja stručna i akademska karijera. Danas sam redovni profesor na predmetu pedijatrija i supspecijalista dječiji pulmolog.

GLAS: Šta Vam je prioritet kada je riječ o Medicinskom fakultetu u Foči koji je u sastavu Univerziteta Istočno Sarajevo koji nosi epitet najeminentnijeg medicinskog fakulteta u regionu?

BOKONjIĆ: Kada je riječ o viziji budućeg razvoja fakulteta ona će se zasnivati na sticanju nivoa izvrsnosti na različitim poljima od nastave, preko istraživanja, do internacionalizacije vodeći računa da fakultet ostane snažni promoter razvoja lokalne zajednice. Kroz medicinsko obrazovanje zasnovano na kompetencijama ćemo se fokusirati na vještine i napredak učenja pojedinca, promovišući veću usredsređenost na studenta i pokušati dati veću fleksibilnost u vremenu potrebnom za edukaciju koristeći jedan hibridni model. Za ovo će biti korišćeni modifikovani katalozi znanja i vještina i elektronske platforme za učenje.  Dobijanje Centra izvrsnosti u istraživanju i akreditacija naših istraživačkih laboratorija će biti važan zadatak u budućnosti. Fakultet mora nastaviti dalje da razvija proces internacionalizacije. Dobijanje međunarodne akreditacije fakulteta po WFMA standardima, je dokaz izvrsnosti u nastavi, i doprinio je daljoj vidljivosti i povećaju interesovanja za studiranje na našem fakultetu. Aktivno učešće u različitim mrežama i asocijacijama kao što su AMSE, "Orpheus", biće nastavljeno, kao i podsticanje mobilnosti nastavnika i studenata. Dalje, veliki infrastrukturni projekti kao što su (simulacioni centar, regionalni centar za javno zdravlje, novi studentski dom i dr). Proces komercijalizacije i nuđenje zdravstvenih usluga građanstvu, koji smo uspješno primjenjivali u prethodnom periodu, će biti nastavljen. Na kraju, cilj nam je da zadržimo mlade na ovom prostoru i da budemo jedan od glavnih zamajaca razvoja ovog dijela Republike Srpske i Bosne i Hercegovine zajedno sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu u čijem smo sastavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.