Foto: Agencije
| Svet Sergije i Vakh
Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju dan svetih Sergija i Vakha, poznatiji kao Srđevdan – praznik koji se obilježava u znak sjećanja na rimske velikodostojnike postradale zbog hrišćanske vjere.
Prema predanju, Sveti Sergije i Vakh bili su ugledni rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimijana, suvladara cara Dioklecijana (286–305). Odbivši da se odreknu Hrista i poklone rimskim bogovima, osuđeni su i pogubljeni u Siriji, gdje se ubrzo razvio njihov kult koji se proširio po cijelom hrišćanskom svijetu.
Srđevdan se obilježava kao mrsna slava, osim ako padne u srijedu ili petak, kada se posti.
U srednjovjekovnoj Zeti Srđevdan je imao poseban značaj. Pod carem Justinijanom I (527–565), koji je ovim svecima podigao crkvu u Carigradu, njihovo poštovanje proširilo se i na zapad — posebno na području između Drača i današnjeg Dubrovnika, gdje je postojalo više od 15 crkava posvećenih Svetom Sergiju i Vakhu.
Jedan od najvažnijih tragova tog kulta je crkva Svetog Sergija i Vakha na Bojani, u kojoj su tokom 11. i 12. vijeka sahranjivani vladari dinastije Vojislavljevića. Nakon obnove krajem 13. vijeka, koju su izvršili kraljica Jelena Anžujska i njeni sinovi Dragutin i Milutin, crkva je mogla primiti i do 3.000 vjernika.
Car Maksimijan, razgnjevljen njihovom vjerom, naredio je da im se oduzmu vojničke časti i da budu poslani u izgnanstvo. Sveti Vakh je preminuo pod batinama, dok je Sveti Sergije mučen i posječen u gradu Resafi u Siriji, koja je u 6. vijeku postala veliko hodočasničko mjesto poznato kao „Sergiopolis“.
Prema predanju, prilikom prenosa moštiju Svetog Save iz Trnova, u Mileševu su donesene i mošti ovih svetitelja, o čemu svjedoče i najstarije freske u manastiru.
Zemljoradnici na Srđevdan paze da ne iznose volove na polje, jer se vjeruje da na ovaj dan ne valja orati. Ovaj običaj simbolično označava dan počinka i poštovanja svetitelja, čiji se kult u narodu duboko ukorijenio vijekovima. (
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.