Dan rađanja života, mirenja i praštanja

Božić je najradosniji pravoslavni trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se završava zimski post, onda je to četvorodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici.

Pripreme za Božić počinju četrdeset dana prije, kada počinje božićni post, tokom kojeg se pročišćava duh i tijelo.

Centralna proslava u srpskoj narodnoj tradiciji počinje 5. januara, na Tucindan, kada se po selima sređuje pečenica i praznična trpeza.

Tradicija i običaji

Srpski narod danas slavi Božić uz badnjak, slamu, kvocanje, žrtvovanjem praseta ili jagnjeta, česnicu, pohođenjem izvora i bunara, polaznikom ili položajnikom i drugim mnogobrojnim običajima.

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja svijeta. To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, roditeljstva, očinstva i materinstva. Kod Srba je ovaj praznik ukrašen najljepšim vjerskim običajima i obredima.

Svi običaji imaju jedan osnovni smisao, umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Na Božić se izgovara kratka zdravica „Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru“.

Narod se tokom praznika, od Nikoljdana do Savindana, veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, ljudi se mire, praštaju jedni drugima uvrede.

Kao jedan od najljepših božićnih običaja je mirboženje s težnjom da se održi mir, spriječi omraza i prekine zavada među ljudima.

Tako se pri susretu ljudi pozdravljaju sa „Mir božji, Hristos se rodi!“. Pri tome se ljudi rukuju i ljube.

Badnji dan

Badnji dan je posljednji dan pred Božić i obilježava se 6. januara. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica.

Žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić. Tog dana rano ujutro domaćin odlazi da isiječe badnjak, najčešće hrastovo drvo, da bi ga te večeri unio u kuću i time označio početak božićnih praznika. Kada izabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak. Po narodnom verovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca.

Na Badnji dan se posti. Uglavnom se jede riba, pasulj prebranac, suvo voće, šljive, smokve, kajsije i peče hljeb koji će biti na stolu sve do Bogojavljenja. Tog dana se ništa ne iznosi iz kuće. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče.

Badnje veče

Badnje veče praktično spaja Badnji dan i Božić. Uveče, kada padne mrak domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu.

Badnjak simbolički predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Hristos rodio. Badnjak nagovještava i drvo Krsta Hristovog.

Badnjak se stavlja na ognjište ili peć, a slama se prostire po podu, uz kvocanje i pijukanje, a najčešće djeca oponašaju životinje. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići.

Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku djecu riječima „Dobro veče, srećno Badnje veče“. Domaćica posipa pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući „Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica“.

Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani se svi zajedno pomole Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Božić

Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života. Božić je praznik cijele porodice i zato se očekuje da ona tokom prazničnih dana bude na okupu.

Božić, 7. januar, počinje unošenjem nenačete vode, dočekivanjem polaznika - položajnika.  To je prva osoba koja ulazi u kuću na Božić. Položajnik grančicom badnjaka yara vatru govoreći „Koliko varnica, toliko zdravlja, koliko varnica, toliko sreće i veselja, koliko varnica, toliko parica“, nabrajajući sve čega misli da u domaćinovoj kući treba da se umnoži, a obavezno završavajući govor riječima „Amin, bože, daj!“. Na odlasku se položajnik daruje čarapama ili peškirom, jabukom ili kolačem koji je ispečen zajedno sa česnicom.

Na Božić ujutru zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i puca se iz pušaka i prangija. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju gdje se pričešćuju i zatim kod kuće imaju prvi mrsni doručak.

Kada svi stanu za sto domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, pa preda nekom mlađem da kadi cijelu kuću. Čita se „Oče naš“ naglas i zatim se lomi česnica.

Dug je spisak narodnih običaja koji krase božićne praznike, od lomljenja pogače pa do igara koje simuliraju tobožnje vijanje Božića.

Ljudi se pozdravljaju riječima „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju „Vaistinu se rodi!“.

Drugi dan Božića se provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju i posjećuju se najbliži prijatelji i rodbina, a u crkvama služi liturgija zahvalnosti Bogorodici.

Treći dan Božića je Stevanjdan ili Sveti Stefan, koji je prva krsna slava po Božiću i u novoj godini. Ovaj dan je dan opšteg mirenja i praštanja i tada se iznose slama i ostaci badnjaka iz kuće.

Zatvorena kompozicija praznovanja za mnoge Srbe se ipak ne dobija Stevanjdanom već „malim Božićem“, kako se naziva Srpska nova godina, 14. januara.

Rad na Božić

Dobro je na Božić, poslije ručka, otpočeti svaki rad. Tada ženska djeca uče da pletu, muški projašu konje, započne se kakav posao da bi ljudi cijele godine bili vrijedni i da im poslovi idu od ruke.

Sve što ljudima zadaje muke tokom godine u božićno jutro trebalo bi raditi, i po vjerovanju, to više neće predstavljati problem.

Proslava u gradskim sredinama

Proslavljanje Božića danas, u izmijenjenim uslovima života, naročito u urbanim sredinama, gdje nema ni vatre, ni ognjišta, šume, drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu, ima modifikovanu formu.

Umjesto velikog drveta uzima se manja hrastova grančica i manja količina slame. Sve se to, zajedno sa pečenicom, uoči Božića unosi u kuću i stavlja ispod slavske ikone na istočnom zidu stana ili kuće. Zapali se svijeća i kandilo, što simboliše vatru i ognjište. Kuća se okadi tamjanom, izgovore se molitve koje se znaju ili se pročitaju iz molitvenika, i to veče se provodi u prijatnoj porodičnoj atmosferi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.