Dama zasjenila i najhrabrije džokeje

Rogatica - Posjetioci Borika i posebno posmatrači konjske galopske trke imali su ovih dana priliku da vide djevojku koja rame uz rame sa muškarcima jaše najbolje konje iz čuvene boričke ergele.

Mnogi su se pitali ko je i odakle je ta djevojka koja se usudila da jaše najbjesnije boričke konje. Ali se ubrzo pročulo da je riječ o Suzani Obradović, medicinskoj sestri iz Frankfurta.

Njeni roditelji su porijeklom sa ovih prostora, pa tako nije ni čudo što Suzanu vuku korijeni, ali je mnogima neobično što je među najhrabrijim džokejima.

- Zahvaljujući roditeljima koji su se često vraćali u zavičaj još kao dijete počela sam da se družim sa životinjama. Voljela sam sve odreda, ali mi je posebno bio drag jedan konj kojeg su nabavili rođaci moje majke iz sela podno Sjemeća - rekla je Obradovićeva i dodala da je to i bio razlog da i u Njemačkoj potraži uzgajivače ove plemenite životinje.

- Dugo sam išla da ih gledam, a već sa šest godina sam se upisala u školu jahanja. Iako sam bila veoma mala, nije bilo teško, ni opasno. Velika je prednost što su tamo djeci na raspolaganju poniji ili lipicaneri koji su mirni i nekako sporiji od ovih naših - ispričala je Obradovićeva i dodala da misli isključivo na boričkog konja svejedno da li se radi o bosansko-brdskoj ili arapskoj pasmini.

- Oni su oličenje sile, ljepote i zaista su posebni. Zato već godinama najveći dio i ljetnog i zimskog odmora provodim u ovim krajevima družeći se sa konjima na Borikama - priča Suzana.

Kaže da je za razliku od njenih vršnjaka ne zanimaju skupi automobili, markirana odjeća i luksuzna putovanja.

- Cilj mi je samo da dođem do Rogatice, jer sam nagovorila roditelje da tamo kupe stan. Odatle svaki dan idem u svoje Borike i tu provodim najljepše trenutke - rekla je Obradovićeva.

Ona je dodala da je svaki susret sa konjima za nju poseban doživljaj.

- Sve ih volim, ali uvijek sam izdvajala starog Lenkorana, koji je na moju žalost prodat prije godinu-dvije. Znam da su i oni mene voljeli. Iako sam dolazila dva puta godišnje, konji me ne bi zaboravljali - rekla je Suzana.

Kaže da je konj veoma pametna životinja. Kad osjeti da ga čovjek iskreno voli, on vraća istom mjerom, ponekad i mnogostruko.

- I tako evo već godinama. Jahala sam i druge pastuve na Borikama, ali jedan je Lenkoran. Mislim da je bio ljut što ga nisam jahala u trci na Ilindan na Borikama i zato je došao posljednji iako uvijek pobjeđuje - rekla je Suzana i dodala da ima dovoljno novca kupila bi cijelu ergelu.

- Zbog toga uporno igram loto i druge igre ne bi li mi se sreća osmijehnula da dobijem novac i kupim boričke ljepotane - istakla je po mnogo čemu jedinstvena Suzana Obradović.

Enciklopedija znanja

Iako je veoma mlada, za Suzanu kažu da je prava enciklopedija znanja o konjima.

- Konju nikad ne treba ići direktno prema glavi, nego iskosa i posebno ne raširenih prstiju na rukama. On u tome vidi vuka koji ga napada i zato postaje nemiran - objašnjava Suzana i dodaje da ljudi mogu mnogo toga da nauče od konja.

- Tamo gdje konj pije vodu, slobodno može i čovjek jer je sto odsto čista - rekla je Obradovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.