Foto: Dama sa značkom zaslužan lovac
Prnjavor - Radinka Seka Živković ima pozamašan staž u lovačkoj uniformi. Član je Lovačkog udruženja "Borik" od 1986. godine, a lovački ispit položila je godinu kasnije.
Ljubav prema lovu naslijedila je od oca Milana Simića, a potom se udala u "lovačku" porodicu, u kojoj je tu "zanimaciju" dijelila sa svekrom, mužem, a poslije i sinom.
- Moj otac je bio lovac, a u dvorištu su uvijek bila najmanje dva lovačka kera. Kad sam se udala, svekar Milan i muž Milenko bili su lovci. Iako je živio u gradu, svekar je uvijek imao po nekoliko lovačkih kerova - kaže Živkovićeva i dodaje da je s njima učestvovala u svim pripremama za lov.
- Tako je moje učlanjenje u lovačko udruženje bilo sasvim logično, ali inicijator je bio svekar, kad je rekao da sam ja rođena da budem lovac i da bi bilo lijepo da se učlanim. Rado sam to prihvatila, ne obazirući se na to šta će reći okolina - prisjeća se Seka.
Starijim lovcima se pridružio i Sekin sin Mirko.
- Od malih nogu pokazivao je veliko interesovanje, tako da je postao član lovačkog udruženja čim je stekao uslove. Danas, kada svekar više nije živ, muž, sin i ja idemo u lov sa drugim članovima naše grupe - kaže Seka, dodajući da su druženja u lovu veoma lijepa. Sagradili su lovačku kuću u kojoj se umorni lovci okupe i razmjenjuju, kako kaže, "malo uljepšane" lovačke doživljaje.
Rado se sjeća i prvog plijena. Bio je to za ovu skromnu, ali uvijek raspoloženu damu događaj koji se ne zaboravlja.
- Svaki ulov je radost. Odstrel prvog fazana me veoma obradovao, jer sam sebi, a i muškom dijelu grupe pokazala da to znam i mogu. Ali ulov lisice mi je bio nekako posebno drag - prisjeća se svojih lovina Seka, inače veoma rad učesnik u lovačkim okupljanjima, kao što je lovačko zborovanje, odlasci u lov i druga udruženja.
Lani je učestvovala u lovu na divlje svinje u Kotor Varošu, a koji je organizovan prvenstveno za žene lovce iz RS i okruženja.
- Lovci muškarci me prihvataju kao ravnopravnog člana, jer oni znaju da u lov ide samo onaj ko lov zaista voli. Potvrdili su to i time što su me izabrali za predsjednika Nadzornog odbora našeg udruženja. Prije dvije godine sam od Udruženja dobila diplomu za zasluge u razvoju lovstva, a prošle godine su mi dodijelili značku "zaslužan lovac" - ponosno ističe žena lovac, koju je, kaže, na početku lovačkog staža okolina gledala pomalo sa čuđenjem, misleći da je to neki njen trenutni hir, jer to je ipak muški hobi.
Vremenom su se svi navikli na to i prihvatili kao sasvim normalnu posvećenost hobiju.
Kada ne lovi divljač, Radinka ima druge obaveze, kojih se takođe sa zadovoljstvom prihvatila zahvaljujući činjenici da je baka. Zaposlena je kao sekretar u Osnovnoj školi "Meša Selimović" u rodnoj Naseobini Lišnja.
- Imam troje unučadi. Oni su u sezoni lova malo zapostavljeni od bake, ali u toku radne sedmice i u vrijeme lovostaja trudim se da im to nadoknadim, jer sam zaposlena pa mi ostaje malo vremena za druge hobije - dodaje Radinka Seka Živković.
Nastojaće, kaže, da ljubav prema lovu prenese i na najmlađe Živkoviće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.