Da se opet rodi, bila bi učiteljica

ŠAMAC - Dušanka Hadžijusufović ima 84 godine i jedna je od najstarijih učiteljica u opštini Šamac. Ona je punih 36 godina provela u razredu i zbog toga je neizmjerno srećna. Kaže, kada bi se ponovo rodila opet bi izabrala isti životni poziv jer biti učitelj nije samo posao, već smisao života.

Dušanku Šamčani i danas, kada joj se obraćaju, zovu učiteljicom jer smatraju da iako je u penziji, nikada to nije prestala da bude. Još govori glasno, kao da se boji da je neće dobro čuti učenici u posljednjim klupama.

Besjedu o ljubavi prema učiteljskom pozivu počinje pričom o događajima u rodnom Čačku, kada je kao djevojčica nepismenu porodicu učila da piše i čita. Već tada je znala šta će joj biti poziv u životu.

- Moji roditelji su odlučili da me pošalju u Učiteljsku školu u Užicu poslije čega sam po službenoj dužnosti stigla u Orahovicu u BiH. Znala sam da ću biti učiteljica, ali nisam ni slutila da ću radni vijek završiti daleko od rodne Srbije - priča Dušanka.

Učiteljica Dušanka se sjeća da je 1948. godina bila teška. Nepismenih je bilo mnogo, a učitelja nedovoljno. Ali, kako kaže, sve se stiglo. Tih poslijeratnih godina plata je bila redovna i solidna, ali je, za razliku od danas, nisu imali gdje potrošiti.

- Sjećam se, moja plata je bila 3.500 dinara. Ne znam ni u šta sam je trošila jer u tim krajevima nije bilo mogućnosti da kupimo ni odjeću ni obuću. Kasnije je bilo lakše i bolje, posebno kada sam iz Orahovice prebačena u Kruškovo Polje, pa u Crkvinu i na kraju u Šamac gdje sam se udala i ostala da živim - sjeća se Dušanka.

Dušanka kaže da se ni u jednom trenutku nije pokajala što je iz rodne Srbije došla u Bosnu.

- Ako čovjek pred kraj svog života kaže da kada bi se ponovo rodio opet bi izabrao isti život, onda mora da je njim bio zadovoljan. Ništa ljepše i nevinije nema od djece. Ona su u stanju da nasmiju i ojačaju volju za životom - naglašava učiteljica Dušanka.

Bez obzira što je odavno zagazila u devetu deceniju, ova draga i simpatična žena još ima volju da pomogne učenicima u učenju.

- Bilo bi dobro kada bi se mladi ljudi odlučili da imaju više djece. Onih godina kada sam ja bila učiteljica bilo ih je mnogo više nego sad. U prvom razredu daleke školske 1954/1955. godine u klupama su sjedila 42 učenika - ističe Dušanka.

Bivši đaci

 - Još pamtim gotovo sve moje đake, njihove šale i nestašluke i učeničke bisere, ali zamislite, nekada ne mogu da se sjetim šta sam juče jela. To je baš čudno kod nas starih - veselo kaže vremešna učiteljica, koju bivši đaci redovno obilaze.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.