Da li je BiH dovoljno osam Sigurnih kuća

U osam Sigurnih kuća u BiH sa samo dvije i po godine smješteno je više od 1.300 žena i djece, a zbog prebukiranosti se dešava da nedostaje mjesta za sve one kojima je spas potreban.

Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), na svakih 10.000 stanovnika trebalo bi biti obezbjeđeno jedno mjesto u Sigurnoj kući. U BiH ima oko 200 smještajnih kapaciteta u Sigurnim kućama, što znači da, prema ovim preporukama, nedostaje oko 150 mjesta.

- Međutim, moramo se osvrnuti na našu stvarnost i to da nije rješeno pitanje finansiranja i opstanka Sigurnih kuća. Stoga smatram nužnim prvo riješiti status postojećih Sigurnih kuća, a potom analizirati potrebu i planirati otvaranje drugih - ističe menadžerka Sigurne kuće u Sarajevu Mubera Hodžić-Lemeš, koja osim žrtava nasilja sa područja Kantona Sarajevo prima i žrtve nasilja sa Bosansko-podrinjskog kantona Goražde.

Iako su u pitanju preporuke, pa je brojku teško uporediti sa stvarnim potrebama, jer one nisu konstantne i svuda iste, jasno je da postojeći smještajni kapaciteti u Sigurnim kućama u BiH nisu dovoljni da bi se pokrili svi dijelovi zemlje, posebno u kontekstu brojnih ruralnih područja i manjinskih zajednica, koje ostaju gotovo nezaštićene. 

Tako žrtve koje žive u manjim sredinama često nemaju ni osnovne informacije o tome kako da potraže pomoć, pa put do Sigurne kuće može biti dug i težak. 

I direktorica Sigurne kuće u Modriči Gordana Vidović smatra da osam Sigurnih kuća u BiH svakako predstavlja važan korak u pružanju pomoći žrtvama nasilja, ali da to nije dovoljno da se u potpunosti zadovolje potrebe.

- Umjesto fokusiranja isključivo na povećanje broja sigurnih kuća, mnogo je važnije i korisnije razmišljati u pravcu proširenja postojećih kapaciteta. Organizacije sa dugogodišnjim iskustvom u radu s žrtvama nasilja već imaju razvijene infrastrukture, timove i resurse koji omogućavaju pružanje kvalitetne pomoći - ističe Vidovićeva.

Proširenjem kapaciteta postojećih sigurnih kuća moguće je osigurati veću dostupnost usluga, bolje prilagođene potrebe žrtava, te omogućiti efikasniju i kontinuiranu podršku. Takođe, ulogu u ovom procesu igra i stabilno finansiranje, koje je ključno za održavanje i dalji razvoj postojećih kapaciteta.

- Svakako da bi bilo dobro da svaka regija i/ili svaki kanton ima sigurnu kuću, ali prvenstveno je nužno osigurati postojećim sigurnim kućama sistemsko finansiranje kako bi mogle da funkcionišu - ističe direktorka Udruženja “Žena BiH” Dijana Tadić, koja je psiholog u Sigurnoj kući u Mostaru.

PODRŠKA 

Za Sigurne kuće u BiH nikada nije sigurno koliko će sredstava imati i da li će zatrebati za nešto neophodno u radu, kao i na koji način u tim slučajevim iznaći rješenje. Stoga je i naša podrška, kao društva, neophodna već danas. 

- Pomoći možete i Vi, tako što ćete do kraja aprila svakim pozivom iz “m:tel” mobilne i fiksne mreže donirati 1 KM za Sigurne kuće u BiH. Svaki poziv je dobrodošao, jer on znači veću sigurnost za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja u momentima kada im je naša podrška najvažnija - saopšteno je iz “m:tel”-a.

Ovaj tekst je dio kampanje “Niste same, imate prijatelje”, koju kompanija “m:tel” u saradnji sa Sigurnim kućama u BiH realizuje do 30. aprila. Kompanija “m:tel” je Sigurnim kućama u BiH donirala 100.000 KM.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.