Foto: Ilustracija
BANjALUKA - Protokol, koji olakšava dovođenje stranih radnika u BiH, nedavno potpisan u Sarajevu, izazvao je oštre reakcije pojedinih sindikata.
Dok domaći radnici zbog malih plata i loših uslova rada bježe na Zapad, radnici iz Turske i sa dalekog istoka sve češće se zapošljavaju u BiH.
Nameće se logično pitanje: kako to da poslodavcima, koji horski kukaju na svako povećanje minimalca, nije teško ga strancima isplate i plate i doprinose i uz to im obezbijede smještaj i hranu, a nerijetko i prevodioce?
I da li će u tom procesu koji ekonomisti zovu “globalizacija tržišta radne snage”, radnici iz BiH biti gubitnici? Ili će, u situaciji kada se broj domaćih mladih radnika rapidno smanjuje, a broj penzionera povećava, upravo gastarbajteri spasiti penzioni fond i obezbijediti penzije našim građanima?
Protokol, koji je ponovo aktuelizovao ova pitanja, nije donio nikakvu epohalnu promjenu. Zbog dokumenta, koji su potpisli ministar inostranih poslova BiH Elemedin Konaković i zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima Almin Imamović, broj stranih radnika u BiH se neće povećati, ali će procedura za njihov dolazak biti olakšana.
Zahtjeve za odobrenje boravka u BiH i za izdavanje radnih dozvola strani radnici će moći predati u ambasadama i konzulatima, što će ubrzati proces i smanjiti glavobolje, i njima i njihovim poslodavcima.
– Imali smo situaciju da strani radnici prvo dobijaju dozvole za dolazak i boravak u BiH, a onda pokreću proceduru za dobijanje radnih dozvola. Poslodavci, koji dovedu radnika, morali su čekati mjesec ili dva da bi taj radnik mogao početi da radi – objasnio je Konaković.
On je dodao da bi se “digitalizacijom procesa trebalo olakšati i slanje dokumentacije”.
Odmah su reagovali iz Saveza samostalnih sindikata BiH. Tvrde da nezaposlenost u BiH raste, a da vlasti istovremeno vode “kontradiktornu politiku, koja zbunjuje i građane i radnike i dijasporu”.
– Vlasti pozivaju dijasporu da se vrati i pomogne u obnovi BiH, a istovremeno potpisuju sporazume koji omogućavaju masovni uvoz stranih radnika – poručili sui z ove sindikalne centrale.
Samo 0,7 odsto radnika stranaca
Međutim, to što će dokumente moći slati mejlom, a zahtjeve predavati u konzulatima, ne znači da će radnici iz inostanstva masovno pohrliti u BiH.
Jer, broj stranih radnika je ograničen kvotama, koji se određuju svake godine, na osnovu iskazanih potreba privrede i stanja na biroima za zapošljavanje.
Zvanični podaci kažu da je prošle godine, kada je kvota bila rekordnih 6.073 stranih radnika, a izdato je ukupno 5.798 radnih dozvola, udio stranaca u ukupnom broju zaposlenih u BiH iznosio samo 0,7 odsto.
Teško da će ih i ove godine biti više od jednog procenta, čak i ako se stopostotno iskoristi kvota, koja u 2025. dozvoljava zapošljavanje 7.229 stranaca.
Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, stranci se najčešće angažuju u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji i uslužnim djelatnostima. Najviše stranih radnika dolazi iz Turske, Indije, Nepala, Bangladeša i iz Srbije.
Praksa pokazuje da gastarbajteri najčešće rade poslove koje domaći radnici ne žele.
Tako je u Banjaluci, kako je ranije pisala Srpskainfo, na građevinama najviše zidara, tesara i armirača iz Turske, dok se radnici iz Nepala, Šri Lanke i sa Filipina najčešće zapošljavaju u pekarstvu.
I dok sindikalci gunđaju, poslodavci tvrde da je sadašnji broj gastarbajtera samo kap u moru. Za spas i napredak privrede, tvrde, potrebno ih je mnogo više.
U narednih 10 godina potreba za stranim radnicima u Repubici Srpskoj će porasti na skoro 40.000, a u čitavoj BiH na oko 100.000 radnika – kaže za Srpskainfo Zoran Škrebić, predsjendik Unije poslodavaca RS.
On upozorava i na demografske izazove. Ne samo da naši radnici odlaze u instranstvo, nego se u RS, prema dostupnim podacima, godišnje penzioniše oko 15.000 ljudi, dok je broj mladih koji stasavaju za tržište rada znatno manji i procjenjuje se na oko 9.000.
– Zbog odnosa penzionera i radnika koji je sad trenutno 1:1,17, popunjavanjem tih radnih mjesta stranim radnicima dobićemo pozitivan efekat na budžetske fondove, a samim tim i budžet – smatra Škrebić.
Znači li to da će nam gastarbajteri sa Istoka zarađivati penziju?
Danko Ružičić, generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske, kaže da se ne bismo trebali previše pouzdati u ovakvu računicu.
– Stranci dolaze, to je neminovnost, ali oni i odlaze. Mi im često služimo samo kao parking na putu prema zapadu. Uostalom, svi žele da zarađuju više, to je legitimno, a njih, kao i naše radnike, čekaju duplo veće plate čim pređu Savu i kroče u EU – kaže Ružičić.
Dodaje da, ako u poslednje tri godine pratimo i analiziramo dolazak stranih radnika, vidjećemo da se oni ovdje ne zadržavaju i da poslodavci u Republici Srpskeoj već treću godinu za redom ne traže povećanje kvote, koja im dozvoljava uvoz 2.000 stranih radnika.
Sve to, kako tvrdi, ukazuje da se niko u BiH ne može osloniti na strane radnike, koji u većini slučajeva rade za minimalac, da će oni spasiti penzione fondove.
-Morali bismo se ozbiljnije potruditi da, kroz socijalni dijalog, sindikata sa poslodavcima i vladom napravimo društveni dogovor, kako poboljšati povećati plate radnika i zaštititi prava iz radnog odnosa, da bismo zadržali naše radnike i pokušali vratiti one koji su odavde otišli na zapad – zaključuje Danko Ružičić.
Podaci Ministarstva cvilnih poslova BiH pokazuju da u Federaciju BiH dolazi znatno više stranih radnika, nego u Republiku Srpsku.
Tako je za ovu godinu u F BiH odobreno zapošljavanje 4.490, a u RS 2.000 stranih radnika. Preostlih 739 stranaca će se zaposliti u Brčko Distriktu.
Zanimljivo je da raste broj žena strankinja koje se zapošljavaju u BiH: lani ih je bilo 804, što je 14 odsto od ukupnog broja gastarbajtera.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.