Čuvari tajni hercegovačkih jezera

TREBINjE - Trebinjski klub "Posejdon" jedinstven je po mnogo čemu. Jedini je koji može da obavlja većinu poslova pod vodom od Trebinja do Bijeljine, pa su mnogi skloni da kažu da trebinjski ronioci nemaju premca na ovim prostorima.

Nema mjesta gdje trebinjski ronioci nisu ronili na području Srpske, ali i šire. Pećine su najrizičnije. Takozvano speleoronjenje je najopasnije. Kada se kreće u takve poduhvate ronioci, osim odijela, nose dvostruku opremu. Kažu da su ronili na izvorištima i sifonima, spuštali se na oko 80 metara dubine.

- Klub nema mnogo opreme za speleoronjenje tako da ronimo u grupama - kaže ronilac Saša Kurtović.

Članovi "Posejdona" ronili su na svim jezerima, na Trebišnjici, Neretvi, Drini, na Buni. Spustili su se i ispod brane Grančarevo. Najveća dubina je bila 82 i po metra.

- Na brani je bio neki tehnički kvar. To je bila ekstremna dubina na kojoj ronioci koriste vazdušne mješavine. Dva mjeseca smo se pripremali za takvo ronjenje. Pod vučno polužje, na dubini od 80 metara gdje se gotovo ništa ne vidi, provukla se grana, otklonili smo taj kvar i sve je funkcionisalo kako treba - priča jedan od "Posejdona" Aleksandar Vuković i dodaje da su pod vodom, za njega, najinteresantnije građevine. Dodaje da su prije desetak godina imali jedan i te kako interesantan susret pod vodom.

- Kod splava "Apolon" na Bilećkom jezeru, gotovo licem u lice sreli smo se sa pravom jezerskom nemani. Ronili smo na trenažnom ronjenju u grupi. Vidio sam ogromnog soma od sigurno stotinjak kilograma. Bilo je i strašno i atraktivno ali je činjenica da takve "ale" postoje u dubini Bilećkog jezera - kaže Vuković.

Svako ronjenje je samo po sebi atraktivno.

- Pod vodom su u Bilećkom jezeru kompletna sela, mostovi, kuđe, predivne građevine. Na Arslanagića mostu takođe - priča Saša.

Obiman posao ronioci su imali prilikom čišćenja korita rijeke od zaostalih mina iz posljednjeg rata. Posao je obavljan na potezu od bazena u Bregovima do Banja.

- Iz rijeke smo izvadili oko 150 komada raznoraznih komada municije i naoružanja. Zolje, rapove sa municijom, puške, neeksplodirane granate... svega smo nalazili. I što je interesantno, sve smo prečistili do sada pet-šest puta i uvijek bi nešto novo pronalazili - dodaje Kurtović.

Vuković se prisjetio jedne opasne situacije, kada se zaglavio u granje na dubini od 55 metara, vadeći turistički brod "Lotiku" iz Višegradskog jezera.

- U trenutku sam shvatio da ne mogu ni naprijed ni nazad. Cijeli život mi je prošao u pred očima. Pomislio sam da nikada više neći vidjeti sina. Smirio sam se, nožem odsjekao granu koja me je sprečavala da izronim i krenuo ka površini. Tada sam vidio svjetlost ronilačke lampe mog kolege Saše Kurtovića koji je krenuo da me spasi - kaže Vuković.

Ronioci kažu da je poseban problem to što kada je hidroakumulacija građena, šuma nije sasječena. U takvim situacijama ronilac se lako zapetlja i nastaje problem.

Skupa oprema

- Samo za jednog ronioca treba oprema u vrijednosti od deset do 12 hiljada maraka. Oprema uključuje odijelo, regulatore, kacigu... Kod nas trebaju specijalni regulatori, protiv promrzavanja, jer je na dubini od 50 metara Bilećkog jezera usred ljeta temperatura je od četiri do šest stepeni, a na tim temperaturama voda počinje da se zgušnjava - objasnio je Vuković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.