Crkva pod plaštom snježne bjeline

VIŠEGRAD - Ljudi se zavukli u kuće, stoka proviruje iz štala, a seoski psi zavijaju kao pred neku veliku nevolju. Grane drveća otežale pod bremenom, a snijeg pršti i škripi pod gumenim čizmama.

Ovako izgleda zima u selu Vaganu, nadomak Dobrunske Rijeke kod Višegrada.

Monah Serafim iz manastira Dobrunska Rijeka, poranio i onako vitak i poguren, otežalog koraka žuri uz uzbrdicu. Pogled mu je nekako zamišljen dok otvara vratnice, ukrašene ledenicama, a para iz usta mu izbija dok "pomoz' Bog" govori seljacima, koji ga, po običaju, zovu u toplu kuću na vrću rakiju, u rerni pečene krompire i komad pršute iz posjeka, koji se njiše u sušari.

Monah se ljubazno zahvaljuje seljaku, otresajući nahvatane grudvice snijega sa ivica mantije i trljajući promrzle ruke objašnjava mu "da ima puno posla i da mora što prije stići do crkve brvnare u selu Vaganu, da vidi je li sve u redu, da zapali svijeću i kandilo, jer je uoči nedjelje pravoslavnog praznika".

Iza hrastova šumarka najzad pogled pada na crkvu brvnaru, koja izgleda kao da je spljoštena pod težinom snijega. Brava škripi dok je pomodrele ruke monahove otključavaju a unutra, u hramu, polutama i svjetlost sa ikona.

- Kad je turska vojska osvojila utvrđeni grad Dobrun, monasi iz dobrunskog manastira su, noseći sa sobom dragocjenosti i relikvije, pobjegli u planine. Uz vjerujući narod, ovdje na ovom proplanku izgradili su skromnu crkvu brvnaru, da se imaju gdje, krijući se od osvajača, Bogu moliti - počinje priču monah Serafim.

Monasima ni ovdje nije bilo sigurno, pa su bježali dalje u planinu, ali ova građevina od lučevih dasaka, djelo neimara, odolijevala je nedaćama.

- Legenda kaže da je Vagan nekad bilo naseljeno i napredno selo, a monasi iz manastira dobrunskog su od njega do porte hrama izgradili mljekovod. Bile su to u drvetu izdjeljane česme, u koje je na vrhu planine sipano mlijeko i dočekivano u hrastove čabrove u Dobrunu - priča Serafim.

I dok monah sjedeći na klupici pred starom svetinjom priča gledajući u daljinu, kroz šljivik se probija seljak Krsta Đurović, čovjek koji je zadužen da bdi nad hramom u svako doba dana i noći.

- Bilo je vremena, a to su ona ratna, kad monasi ovdje nisu mogli doći. Onda je moja baka dolazila u crkvu, kadila je mješavinom voska, smole i planinskih trava. Posebno se dugo zadržavala pred ikonom Svetog Jovana Krstitelja, za koju je govorila da je najstarija i "da je štošta preživjela da bi se sačuvala do današnjih dana" - ispričao je Đurović.

I dok monah Serafim, poslije bratskog pozdrava sa čika Krstom, polako žuri niz strminu, snijeg se spušta sa planine. Uskoro će njegovi tragovi zapasti u bjelinu, a crkva brvnara, ušuškana u snježni ogrtač, dugo će čekati svog monaha i čuvara ove svetinje.

Manastirski konak

 Manastir Svetog Nikolaja iz Dobrunske Rijeke započeo je gradnju manastirskog konaka pored crkve brvnare u Vaganu. Do sad su završeni građevinski radovi na prvom spratu, a prema riječima arhimandrita Jovana Gatovića, igumana manastira u Dobrunskoj Rijeci, planirano je da se u konacima osnuje manastirska duborezačka radionica za izradu ikona, ikonostasa i drugih crkvenih relikvija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.