Branko Vasilić, paroh u Kanberi, za "Glas": Srbi ni na plus 40 ne odustaju od božićnih običaja

Proslava Božića u Australiji u suštini je ista kao i u matici, sa dosta duhovnog raspoloženja, kako i dolikuje prazniku nad praznicima, rođenju Gospoda Isusa Hrista. Poštuju se narodni običaji i tradicija koje su Srbi donijeli u ovu zemlju i čuvaju kao nešto zaista sveto. Priprema se badnjak, česnica, slama, svečana trpeza, pa čak i kuvana rakija. Iako Srbi iz Australije Božić proslavljaju usred ljeta, kada temperature dostižu i do 40 stepeni, od običaja se ne odustaje.

- To je možda jedina i najveća razlika, što je u to vreme proslave Božića,  kod nas leto, tako da ložimo vatru i nalažemo zeleni badnjak, jer je hrastovo drvo u to doba godine zeleno. Iskoristio bih ovu priliku da svim pravoslavcima širom Srbije i Republike Srpske poželim Bogom blagoslovene predstojeće božićne praznike i pozdravim ih radosnim pozdravom "Mir Božiji, Hristos se rodi" - kaže paroh Hrama Svetoga Save u australijskom gradu Kanberi protojerej Branko Vasilić, zahvaljujući na pozivu da se na ovaj način blagoslovom mitropolita Siluana obrati čitaocima "Glasa Srpske".

U nastavku ovog razgovora on otkriva koliko Srba živi u ovoj udaljenoj zemlji, kako oni danas žive, te kolika je uloga Srpske pravoslavne crkve u njihovom okupljanju i očuvanju tradicije i vjere.

GLAS: Veliki broj Srba živi i radi u Australiji. Da li možda imate neke podatke o njihovom broju, koliko ih trenutno ukupno ima, ali i u Vašoj parohiji u Kanberi? 

VASILIĆ: Što se tiče broja Srba koji borave na Petom kontinentu, teško je dati neku preciznu činjenično potkrepljenu informaciju s obzirom na to da ih je na jednom od prethodnih popisa bilo prijavljeno oko 200.000, a na nekom narednom oko 90.000. Nije realno da je toliko manje, verovatno nisu svi izlazili na popis. Nezvanični podaci govore o broju od 150.000. Naši ljudi su naseljeni po svim većim gradovima Australije, tako i ovde u Kanberi, glavnom gradu Australije. U našoj parohiji Svetoga Save  ima oko 5.000 Srba.

GLAS: Ove godine Božić će biti proslavljen u, globalno gledajući, nekim smutnim i teškim vremenima. Koja bi bila Vaša neka generalna poruka, a u svjetlu ovog najvećeg hrišćanskog praznika? 

VASILIĆ: Kao što ste rekli, ove godine Božić dočekujemo u turbulentnom vremenu, gde se vode ratovi na sve strane. Nadamo se da će se uskoro sve smiriti i da ćemo svetlost Hristovog rođenja dočekati u stabilnijoj situaciji.

GLAS: Koliko je u ovim vremenima bitno očuvati vjeru, tradiciju i kulturu? 

VASILIĆ: Očuvati veru, tradiciju i kulturu u ovim vremenima, i jezik pogotovo, za nas koji smo daleko od matice je od izuzetnog značaja. Mi Srbi smo zahvaljujući našoj veri i krsnoj slavi i u mnogo težim vremenima uspevali sačuvati naš identitet, tako da ne sumnjam da ćemo i ubuduće uspevati.

GLAS: Posljednjih nekoliko godina imamo i jedan negativni trend nametanja nekih drugih vrijednosti. Kako gledate na to što se porodica kao stub društva pokušava obesmisliti? 

VASILIĆ: Porodica je nesumnjivo osnov svega, bez jake i stabilne u kojoj obiluje istovremeno ljubav i poštovanje - nema svetle budućnosti i stabilnog društva. U ovim vremenima, kada se pokušavaju nametnuti raznorazne ideologije svugde u svetu, potrebno je još više ojačavati porodicu. Svaki pojedinac treba da krene od sebe i od svoje domaće crkve - kako mi još nazivamo porodicu. Uz pojačane molitve i uz Božiju pomoć treba se uzdizati i uzrastati u duhovnom životu, što je, po mom skromnom mišljenju, od krucijalnog značaja u očuvanju zdrave porodice.

GLAS: Kakav odnos mladi imaju prema crkvi, pogotovo oni koji su, recimo, rođeni tu u Australiji? 

VASILIĆ: Mladi su vezani za našu crkvu. S obzirom na to da sam službovao i u Srbiji, mogu  reći da su mladi i generalno parohijani više vezani za crkvu ovde, koja je stožer okupljanja i glavna veza sa maticom. Pri našoj parohiji imamo časove veronauke, folklora, dopunsku školu srpskog jezika koja deluje po programu Ministarstva prosvete Republike Srbije i, Bogu hvala, dosta dece i omladine pohađa te aktivnosti, tako da ih na taj način čuvamo od asimilacije i drugih raznih negativnih  faktora.

GLAS: Šta je sa starijom generacijom, da li ima nostalgije? Šta im najviše nedostaje?

VASILIĆ: Kod nas u parohiji imamo već četvrtu generaciju. Radi se o ljudima koji su se doselili šezdesetih godina prošlog veka. Nostalgije svakako ima, ali može se reći da naši ljudi danas češće odlaze u domovinu na odmore, tako da na neki način kompenzuju tu nostalgiju. Danas je, takođe, mnogo lakše komunicirati sa rodbinom i prijateljima putem raznih društvenih mreža, aplikacija i video-poziva koji su dostupni.

GLAS: Ono što me je nekako uvijek fasciniralo jeste da, gdje god naši ljudi odu, oni se snađu. Kako to objašnjavate?

VASILIĆ: Naši ljudi su zaista snalažljivi. Imamo taj blagoslov da smo talentovani za mnoge poslove. Prve generacije su zaista imale poteškoće. Bez znanja engleskog jezika radili su najteže poslove, ali i u takvim okolnostima su se u najvećem broju snašli, dok u današnjim generacijama imamo zaista veliki broj naših ljudi koji su školovani u ovom sistemu i zauzimaju vrlo odgovorne državne funkcije. 

Australija zemlja svih

GLAS: Da li je tačno da su Srbi i Australijanci dosta sličan narod? 

VASILIĆ: Australija je naseljena možda svim nacijama koje postoje na kugli zemaljskoj. Svi su Australijanci, ali veliki deo vodi poreklo sa nekog drugog kraja sveta, tako da je u tom kontekstu teško pričati o nekim sličnostima. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.