Božidar Damjanović na putu pokajanja i molitve pomogao Ognjenu Drljači

BANjALUKA - Želja za pokajanjem i volja da pomogne nekome u nevolji naveli su Božidara Damjanovića iz Čelinca da krene na humanitarno hodočašće do manastira Ostrog i svoje korake posveti desetogodišnjem Ognjenu Drljači iz Banjaluke, koji već pet godina boluje od epilepsije.

Put od sela Branešci, nedaleko od Banjaluke, do Ostroga dug je 420 kilometara, koje je Božidar prešao za 12 dana. Prvobitno je namjeravao da hodočašće bude samo duhovnog karaktera, ali je kasnije odlučio da u okviru puta pomogne Ognjenovoj porodici.

Kako je ispričao za "Glas Srpske" prvo se odlučio isključivo na hodočašće, a ideja da to bude humanog karaktera došla je poslije.

- Odlučio sam se za ovaj podvig jer sam mnogo griješio i Gospod me je spasio iz nevolja iz kojih se sam ne bih izvukao za dva života. Pošto sam po prirodi ekstreman čovjek, tako i ovo nije moglo da prođe drugačije, stoga sam se opredijelio da idem pješke. Onda sam shvatio da kada već idem, mogu na taj način nekome i da pomognem - pojasnio je Damjanović.

Iako nije poznavao Ognjena i njegovu porodicu, pronašao je na internetu priču o njihovoj borbi i stupio u kontakt sa njima.

- Kontaktirao sam sa njima i sve smo se dogovarali telefonom, a upoznali smo se tek na dan mog polaska, jer sam tada došao iz Njemačke, gdje trenutno živim i radim - kazao je Damjanović.

 

Pojasnio je da za Ognjenovo liječenje ne postoji fiksan iznos, jer njihova borba traje godinama i nažalost trajaće još.

- Mi smo pokušali da im obezbijedimo odlazak u Francusku, u Lion, koji će koštati oko 5.000 evra. Porodica plaća još mnoga liječenja paralelno. Prema njihovim riječima pet, šest puta godišnje idu u Beograd na nekoliko dana i svaki odlazak je od 2.000 do 3.000 KM - naveo je Damjanović i dodao da su troškovi ogromni.

Kako je istakao, za sada je sakupljeno oko šest hiljada maraka, a samo on je u toku hodočašća prikupio oko 850 KM.

- Još nismo otvorili neke kutije za dobrovoljni prilog koje su u kafićima, a kada se to sve sabere, nadamo se iznosu od oko 10.000 KM - rekao je Damjanović.

 

Dodao je da je u kontaktu sa Ognjenovom porodicom i nada se da će tako i ostati.

- Porodica je jako srećna i zahvalna, jer im je neko pomogao u njihovoj teškoj i dugogodišnjoj borbi, ne samo ja, nego svi ljudi koji su učestvovali u ovoj akciji, jer ja sam ne bih mogao ništa da napravim - poručio je Damjanović.

Hodočašće je, tvrdi, proteklo neopisivo lijepo, ali i bolno.

- Osjećaj je jako lijep, jer znate da idete ka Gospodu i da ste svaki dan sve bliže njegovom zagrljaju, a veći dio dana sam provodio u molitvi. To je put na kojem ne gledate skupe automobile koji prolaze, ne maštate o putovanjima, satovima, to je put na kojem 12 sati dnevno gledate prirodu, rijeke, životinje i divite se pravoj ljepoti na koju smo zaboravili u ovom užurbanom svijetu - zaključio je Damjanović.

Kako je naveo, prolazeći kroz razna mjesta pješačio je na 35-40 stepeni i pio u prosjeku deset litara vode dnevno.

- Najviše sam u jednom danu prešao 56 kilometara sa devet kilograma opreme na leđima. Iako godinama rekreativno treniram i u relativno dobroj sam formi, ovakve bolove nikada nisam doživio. Kosti su me boljele i u svakom trenutku sam imao po par otvorenih rana na nogama, jedne su zarastale, a druge su se otvarale - istakao je on i dodao da smatra da za ovakav put ne postoji određena priprema te da je svačije iskustvo drugačije.

 

Osjećaj kada je stigao do Ostroga, navodi, bio je čudan.

- Bio sam loše volje, tužan i zbunjen, jer se nisam osjećao prijatno ni kada sam stigao, ni tokom noći, a ni ujutro i to me jako razočaralo, jer sam mislio da nešto nisam uradio kako treba. Ipak, na putu do kuće su mi se posložile kockice i shvatio sam da je to vjerovatno dio plana za mene i da tako mora da bude. Ovakvo hodočašće je velika žrtva u kojoj čovjek mora da prođe golgotu, kako fizičku tako i duhovnu - zaključio je on.

Dodao je da planira ponovo da ide na ovakav put, još duži, jer smatra da je pravi podvig ponoviti isto iako znaš šta te čeka.

- Svaka čast i onima koji su jednom otišli, ali svako ko ide prvi put ne zna šta ga čeka, a kada vidite kakva je to golgota, smatram da je tek onda podvig da krenete na ovakav put - istakao je Damjanović.

UTISCI

Kako je kazao Božidar Damjanović, mnogo lijepih situacija je doživio tokom hodočašća, kojima se nije nadao, a neprijatnosti nije bilo.

- Kada sam došao u Zenicu, otišao sam do marketa, gdje su me radnice pitale zašto šepam. Objasnio sam im o čemu se radi i bile su oduševljene. Znale su da sam pravoslavac, ali su se bez sekunde razmišljanja organizovale i sakupile novac za Ognjena. Takođe, moj rođak koji godinama živi u Sarajevu je sa svojim prijateljima sakupio ozbiljan novac, a najviše me iznenadilo kada sam vidio spisak na kojem su mnoga imena ljudi islamske vjeroispovijesti. Bio sam jako srećan, jer su dokazali koliki su ljudi i da se u stvari ne mrzimo koliko nam usađuju u glavu - poručio je Damjanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.