Božić - uspomena na rađanja novog života

Kod Srba se Božić i praznici u vezi sa njim najsvečanije proslavljaju i obiluju lijepim običajima i obredima, koji vrijeme od nekoliko sedmica oko Božića čine najljepšim i najsvečanijim periodom u cijeloj kalendarskoj godini.

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja svijeta.

To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva, očinstva i materinstva.

Svi božićni običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj: umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Sve je to izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: "Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!"

Sa Badnjim danom počinje božićno slavlje

Dan uoči Božića, 6. januara, zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana siječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje božićno slavlje.

Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju raznovrsnu i tradicionalnu trpezu za Božić.
Na Badnji dan ujutro rano siječe se i donosi pred kuću badnjak. Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo. Uveče, uoči Božića, badnjak se presijeca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.

Prije izlaska sunca, na Badnji dan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da siječe badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, ako nema cerića, može i hrast.

Stablo cerića treba da bude toliko da ga domaćin na ramenu može donijeti kući. Kada izabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak.

Badnjak se siječe i zasijeca sjekirom ukoso, i to sa istočne strane. Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca. Što sjekira od tri puta ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem (sukanjem). Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku.

Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne smije se, dakle, zaustaviti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i stavlja među karlice, da kajmak bude debeo kao iver. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče.

Badnje veče spaja Badnji dan i Božić

Badnje veče, praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane, da su kao "Božić i Badnji dan". Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu.

Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!" Pečenica se unosi u sobu gdje se večera na Badnji dan i ruča na Božić i prislanja na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo.

Pošto se badnjak prethodno isiječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.

Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame, domaćin i domaćica govore i postupaju kao kad se unosio badnjak i pečenica, slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračke, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.

Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar "Roždestvo tvoje...", pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Božić se praznuje tri dana

Najradosniji praznik među svim praznicima kod Srba je Božić. Praznuje se tri dana. Prvi dan Božića je uvijek 7. januar. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje se dolazak Božića i božićnog slavlja.

Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: "Hristos se rodi!" i otpozdravljaju: "Vaistinu se rodi!"

Valja napomenuti da se tako pozdravlja i govori sve od Božića do Bogojavljenja. Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane ovim radosnim božićnim pozdravom i oni mu otpozdrave ljubeći se međusobno i čestitajući jedni drugima praznik.

Rano ujutro na Božić domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić.

Kada česnica bude pečena iznosi se na sto gdje je već postavljen božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu plećku, glavu i dio od rebara. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću.

Ako neko zna, pjeva božićni tropar, a ako ne, čita se "Oče naš" naglas. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.

Na Božić, rano prijepodne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može da bude i neki slučajni namjernik, i on se posebno dočekuje u kući, i zove se položajnik.

Položajnik pozdravi dom božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: "Koliko varnica toliko srećica, koliko varnica toliko parica (novca), koliko varnica toliko u toru ovaca, koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja, amin, Bože daj".
Položajnik simbolički predstavlja one mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica poslije toga posluži položajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovjek koji na Božić i za cijelu iduću godinu donosi sreću u kuću.

Običaj je da se na Božić započne neki posao, a u poslijepodnevnim časovima ide se u goste.

Božić u urbanoj sredini

Postavlja se pitanje kako slaviti Božić danas, u izmijenjenim uslovima života, naročito u urbanim sredinama, gdje nema ni vatre, ni ognjišta, ni šume, ni drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu.

Srbi su Božić, isto kao i krsnu slavu, slavili u teškim ratnim uslovima u rovu, na straži, na frontu, tim prije ga je lakše slaviti u svijetlim, prostranim, toplim i komfornim stanovima, u gradskim sredinama.

Umjesto velikog drveta u crkvi se uzme osveštana grančica badnjaka i slame. Sve se to, zajedno sa pečenicom, uoči Božića unosi u kuću i stavlja ispod slavske ikone na istočnom zidu stana ili kuće.

Simbolika

Badnjak simbolički predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak nagovještava i drvo Krsta Hristovog.

Božićna pečenica

Prema narodnim običajima, ovaj običaj je jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuče korijene iz vremena vjerovanja prije hrišćanstva, a pominje se i u starozavjetnim knjigama. Porijeklo je sigurno iz vremena mnogoboštva, a crkva je ovaj običaj prihvatila i blagoslovila, sa obrazloženjem da poslije Božićnog posta, koji traje šest sedmica, jaka i mrsna hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.
Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, a uz to neko još kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.