Bosonogi penzioner prepješačio pola Evrope

NEVESINjE - Zbog svojih neobičnih pješačkih avantura, sedamdesetsedmogodišnji nevesinjski penzioner, bivši nastavnik biologije i hemije Branko Lažetić već godinama izaziva divljenje svojih zemljaka, ali i mnogih drugih.

Do sada je pješke prevalio gotovo pola Evrope, a teško je pobrojati sve njegove pješačke poduhvate. Stalno je pronalazio nove inspiracije za svoja poklonička putovanja, na koja je često kretao i bosonog. Obuću gotovo da i nije koristio. Svako putovanje ima simboliku ili je u vezi sa nekim značajnim datumom, a moto poduhvata je odavanje priznanja onima koji su dali živote da bi buduće generacije bile srećnije.

Kaže da će se, ako ga zdravlje posluži, iduće godine upustiti u neku novu pješačku avanturu. Iako ne želi da otkriva svoje planove, njegovi poznanici znaju da mu je velika želja da ode na Grmečku koridu, a još prije nekoliko godina najavljivao je da će pješačiti u Grčku, na Svetu goru.

- Prvi put sam putovao bos prilikom Dučićevog povratka u Trebinje, kada sam želio da se poklonim sjenima velikog pjesnika. Bosonog sam putovao i od Međaša do Banjaluke da bih upalio svijeće tragično nastradalim bebama u banjalučkom porodilištu, a posljednji poduhvat bez obuće bilo je putovanje od izvora Drine do Kragujevca, prilikom obilježavanja 60. godišnjice stradanja kragujevačkih đaka - ispričao je Branko i istakao da je od oko 6.000 u posljednje tri decenije prepješačenih kilometara, osamsto savladao bos.

Penzionisani nastavnik i ljubitelj istorije svakog dana prelazi desetine kilometara, jer je danas čoban. 

- Čuvajući koze održavam kondiciju, a hodanjem po kamenju liječim reumu - kaže Branko i prisjeća se svog prvog pješačkog poduhvata. Iako skromno živi, često pomaže siromašnima i uvijek od srca. Kaže da je poklonio više od 30 koza.

Davne 1983. godine spakovao je vreću za spavanje, malo hrane i dosta mlijeka, ponio barjak od koga se ne odvaja i krenuo pješice do svog prvog odredišta.

- Moje najduže i najuspješnije putovanje bilo je do Beča, kada sam raznim prečicama prevalio 1.700 kilometara da bih prisustvovao proslavi 40. godišnjice formiranja Ujedinjenih nacija. Tada sam po povratku u Nevesinje obišao i Budimpeštu, Bratislavu, Temišvar, Beograd... - prisjeća se Branko najavljujući da će se sljedeće godine, ako ga zdravlje posluži, upustiti u neku novu pješačku avanturu.

Gdje god bi prolazio, nailazio bi na začuđenje poglede i mnogobrojna pitanja, na koja bi rado odgovarao. Ljudi se prvo iznenade, onda ga uvedu u kuću, prime na počinak, da bi odmoran sutra nastavio put. Teško je pobrojati njegove pješačke poduhvate. Branko ima posebnu svesku u koju zapisuje doživljaje sa putovanja, a njegove bilješke nose naslov "Hod po mukama".

Tamjan sa Hilandara

U svim svojim putovanjima Branko se ne odvaja od svoje torbe u kojoj uvijek ima tamjan sa Hilandara, koji mu je donio neki Marković iz Topole, vode sa Hercegova vrela, zemlju iz avlije biogradske crkve i ćumur od nevesinjskog hrasta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.