Bo­ško To­mić: «Bor­ci ni­su te­ret na­šeg druš­tva»

Gojko Dakiić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Bo­ško To­mić: «Bor­ci ni­su te­ret na­šeg druš­tva»

Eko­nom­sko-so­ci­jal­ni po­lo­žaj 75.232 ko­ri­sni­ka bo­ra­čko-in­va­lid­skih pri­na­dle­žnos­ti u Re­pu­bli­ci Srpskoj mno­go je bolji ne­go što je bio pri­je tri go­di­ne, oci­je­nio je u in­ter­vjuu za “Glas Srpske” re­pu­bli­čki mi­nis­tar ra­da i bo­ra­čko-in­va­lid­ske za­šti­te Bo­ško To­mić.

- Do­las­kom ove Vla­de iz­dva­janja za bo­ra­čke ka­te­go­ri­je po­ve­ća­na su sa 117 na vi­še od 200 mi­li­ona ma­ra­ka. U buyetu za ovu go­di­nu Fon­du PIO obe­zbi­je­đe­no je do­da­tnih 160 mi­li­ona  ma­ra­ka, od če­ga će vi­še od 100 mi­li­ona bi­ti utro­še­no na pen­zi­je bo­ra­ca ko­ji su to pra­vo ste­kli po osno­vu učeš­ća u ra­tu - re­kao je mi­nis­tar To­mić.

GLAS: Šta još Vla­da pre­du­zi­ma na rje­ša­vanju pro­ble­ma i za­šti­ti bo­ra­čkih ka­te­go­ri­ja?

TO­MIĆ: Iz­gradnjom vi­še od 2.000 sta­no­va i do­dje­lom be­spo­vra­tnih sred­sta­va Vla­da će do 2010. go­di­ne zbri­nu­ti 5.600 po­ro­di­ca po­gi­nu­lih bo­ra­ca i in­va­li­da od prve do čet­vrte ka­te­go­ri­je. Mno­ge op­šti­ne već su po­tpi­sa­le ugo­vo­re i kre­nu­le u re­ali­za­ci­ju ovog pro­je­kta.

In­va­li­dni­ne i dru­ga pri­manja po­je­di­nim bo­ra­čkim ka­te­go­ri­ja­ma od ma­ja ove go­di­ne po­ve­ća­ne su za vi­še od 30 od­sto, što na go­dišnjem ni­vou izno­si 37 mi­li­ona ma­ra­ka. Sred­stva za ova po­ve­ćanja obe­zbi­je­đe­na su u buyetu.

Prvi put u Re­pu­bli­ci Srpskoj je uve­den i bo­ra­čki do­da­tak, ko­ji, iako ni­je ve­lik, na go­dišnjem ni­vou izno­si 12 mi­li­ona ma­ra­ka. Is­pla­će­ni su na­kna­de za spo­me­ni­ke po­gi­nu­lim bor­ci­ma, re­do­vno se iz­dva­ja­ju sred­stva za zdrav­stve­nu za­šti­tu, banjska li­je­čenja, a uvo­de se i pod­sti­caj­na sred­stva za za­pošljavanje bo­ra­čko-in­va­lid­skih ka­te­go­ri­ja.

Sve to još ni­je do­voljno, ali je ku­di­ka­mo bolje ne­go što je to bi­lo pri­je do­las­ka ove Vla­de. Bor­ci ni­su, ni­ti mo­gu bi­ti te­ret druš­tva. Oni su da­li ne­mjerljiv do­pri­nos i po­dni­je­li ogro­mne žrtve za Re­pu­bli­ku Srpsku i to se ne smi­je za­bo­ra­vi­ti.

 

GLAS: Za­pošljavanje bo­ra­ca i in­va­li­da je je­dan od na­ja­ktu­el­ni­jih pro­ble­ma. Šta se ra­di na njego­vom rje­ša­vanju?

TO­MIĆ: U bo­ra­čkim ka­te­go­ri­ja­ma ima­mo oko 18 hiljada ne­za­po­sle­nih. Pri­je dva mje­se­ca Vla­da je iz­dvo­ji­la pet mi­li­ona ma­ra­ka za sti­mu­li­sanje njiho­vog za­pošljavanja. Po tom osno­vu ra­ču­na­mo da će se, u sa­radnji sa Za­vo­dom za za­pošljavanje, vrlo brzo za­po­sli­ti 2.500 bo­ra­ca.

Po­tpi­si­vanjem Spo­ra­zu­ma o sta­bi­li­za­ci­ji i pri­dru­ži­vanju stvo­re­ni su uslo­vi za do­la­zak stra­nog ka­pi­ta­la, a ti­me i do otva­ranja no­vih ra­dnih mjes­ta. To je šan­sa za za­pošljavanje bo­ra­čkih ka­te­go­ri­ja.

Stimulativnim mje­ra­ma i po­res­kim ola­kši­ca­ma mo­ra­mo da stvo­ri­mo am­bi­jent u ko­jem će se in­ves­ti­to­ri osje­ća­ti si­gur­nim. Re­pu­bli­ka Srpska je ve­oma in­te­re­san­tna za stra­na ula­ganja, a u odno­su na mno­ge zemlje ima niz kom­pa­ra­ti­vnih pre­dnos­ti i dos­ta jef­ti­ni­ju ra­dnu sna­gu.

Na ovim pros­to­ri­ma tre­ba da se, pri­je sve­ga, ra­zvi­ja proi­zvodnja hra­ne, ener­gi­je i tu­ri­zam. To su te kom­pa­ra­ti­vne pre­dnos­ti ko­je Re­pu­bli­ka Srpska ima i u to Vla­da tre­ba da ula­že sred­stva, odno­sno da pod­sti­če ula­ga­če sa stra­ne ko­ji će do­ći u Srpsku.

 

GLAS: Šta su po­ka­za­le do­sa­dašnje re­vi­zi­je ko­ri­sni­ka bo­ra­čko-in­va­lid­skih pri­na­dle­žnos­ti? Ima li onih ko­ji ih ne­za­slu­že­no kris­te?

TO­MIĆ: Kad ne­što nas­to­ji­te da de­fi­ni­še­te što je mo­gu­će pre­ci­zni­je, obje­kti­vno pos­to­ji mo­gu­ćnost da vam ne­ke stva­ri pro­ma­knu. To se de­si­lo sa ka­te­go­ri­za­ci­jom bo­ra­ca i voj­nih in­va­li­da. Ra­ni­je je uve­de­no se­dam ka­te­go­ri­ja bo­ra­ca. Mo­žda se to mo­glo i dru­kči­je ri­je­ši­ti, ali Vla­da to po­štu­je. In­va­li­dni­ne ko­je su ut­vrđe­ne u ra­spo­nu od prve do de­se­te ka­te­go­ri­je svu­gdje u svi­je­tu su dru­ga­či­je ri­je­še­ne. I to po­štu­je­mo i is­pla­ću­je­mo sve in­va­li­dni­ne.

Ima slu­ča­je­va da su po­je­din­ci na osno­vu la­žnih po­dat­ka os­tva­ri­li ne­ko od bo­ra­čkih pra­va. Mi­nis­tar­stvo re­do­vno vrši re­vi­zi­ju i kad ut­vrdi da ne­ko ne­za­slu­že­no ko­ris­ti ne­ko pra­vo, po­kre­će pos­tu­pak da mu se ono odu­zme.

Re­vi­zi­ja se vrši po zah­tje­vi­ma po­je­di­na­ca, or­ga­ni­za­ci­ja ili in­sti­tu­ci­ja. Od­go­vor­no tvrdim da se ne ra­di o ve­li­kom bro­ju, ka­ko je to u ja­vnos­ti po­ne­kad pri­su­tno. Ima onih ko­ji ne­pra­ve­dno uži­va­ju ne­ko od pra­va i za ko­ji god slu­čaj sa­zna­mo, odmah po­kre­će­mo pos­tu­pak za re­vi­zi­ju. Ali, taj broj ni­je to­li­ko ve­li­ki da bi tre­bao da bu­de za­brinjava­ju­ći.

Ima­mo ko­rek­tne odno­se sa Bo­ra­čkom organizacijom Re­pu­bli­ke Srpske i za­je­dni­čki, gdje god oci­je­ni­mo da ne­što ni­je u re­du,  stu­pa­mo u akci­ju, pri­kupljamo po­dat­ke, obus­tavljamo is­pla­te i ko­ri­gu­je­mo ta­mo gdje smo po­gri­je­ši­li.

Ima i slu­ča­je­va gdje je in­va­li­dnost oci­jenjena manje ne­go što je to tre­ba­lo, i to, bez ima­lo us­te­zanja, nas­to­ji­mo po­pra­vi­ti. To je po­sao ko­ji se ne mo­že kam­panjski ra­di­ti već u kon­ti­nu­ite­tu. Ljudi ne­će da trpe da ne­ko ima pri­vi­le­gi­je, a da za to ne­ma za­slu­ga.

 

GLAS: Ko­li­ko ima ci­vil­nih žrta­va ra­ta i ka­kva su njiho­va pri­manja?    

TO­MIĆ: U Re­pu­bli­ci Srpskoj ima vi­še od tri hiljade li­ca sa re­gu­li­sa­nim sta­tu­som ci­vil­ne žrtve ra­ta, odno­sno ci­vil­nog in­va­li­da. Do pro­šle go­di­ne pri­manja su im bi­la za­mrznu­ta.

U 2007. go­di­ni za ci­vil­ne in­va­li­dni­ne is­pla­će­no je pre­ko 7,5 mi­li­ona ma­ra­ka. I njiho­va pri­manja će ubu­du­će pra­ti­ti rast tro­ško­va ži­vo­ta, kao što je to slu­čaj sa bo­ra­čko-in­va­lid­skim pri­manjima.

 

GLAS: Ne­da­vno je usvo­jen na­crt no­vog Za­ko­na o štraj­ku. U če­mu se on ra­zli­ku­je od pos­to­je­ćeg?

TO­MIĆ: No­vim Za­ko­nom o štraj­ku pre­ci­zno su de­fi­ni­sa­ni uslo­vi i na­čin njego­vog or­ga­ni­zo­vanja. To­kom štraj­ka mo­ra­će se obe­zbi­je­di­ti mi­ni­mum pro­ce­sa ra­da i ta­čno de­fi­ni­sa­ti šta ko tre­ba da ra­di. Štrajk se mo­ra vo­di­ti na na­čin i po pro­ce­du­ri ka­ko se to ra­di u svim ci­vi­li­zo­va­nim zemljama.

Sla­žem se sa pri­mje­dbom da ra­dni­ci­ma za vri­je­me štraj­ka zbog pla­te bu­de pla­će­no to vri­je­me. Oče­ku­jem da će­mo do­ni­je­ti do­bar za­kon, ko­jim će ra­dni­ci i Sin­di­kat bi­ti ma­ksi­mal­no za­šti­će­ni. Bi­lo je ne­kih de­zin­for­ma­ci­ja da je štrajk za­branjen, što ni­je ta­čno.

 

GLAS: U Sin­di­ka­tu ka­žu da no­vi Za­kon o štraj­ku ide na­ru­ku poslodavcima, a da je pro­tiv ra­dni­ka?

TO­MIĆ: Sti­če se uti­sak da će po­slo­dav­ci no­vim za­ko­nom na ne­ki na­čin bi­ti za­šti­će­ni. Me­đu­tim, to ni­je ta­ko. Ne mo­že­mo za­bra­ni­ti da se or­ga­ni­zu­je štrajk, ali ne mo­že­mo do­zvo­li­ti ni da se uni­šta­va imo­vi­na pre­du­ze­ća, bez ob­zi­ra na to ko je u njima vla­snik ka­pi­ta­la.

Vla­da mo­ra bi­ti na stra­ni prav­de, za­ko­ni­tos­ti, i mo­ra stro­go vo­di­ti ra­ču­na da ne bu­du po­vri­je­đe­na osno­vna ljud­ska pra­va, kao i da se stvo­re uslo­vi u ko­ji­ma obi­čan ra­dnik mo­že nor­mal­no da ra­di i ži­vi. To je ono na če­mu će­mo in­sis­ti­ra­ti i o če­mu će­mo vo­di­ti ra­ču­na pri­li­kom usva­janja za­ko­na.

 

GLAS: Bez ob­zi­ra na na­po­re ko­ji se ula­žu i re­zul­ta­te ko­ji su evi­den­tni, u Re­pu­bli­ci Srpskoj je još uvi­jek oko 135.000 ne­za­po­sle­nih?

TO­MIĆ: Tačno je da se na Za­vo­du za za­pošljavanje sa­da na­la­ze 135.524 ne­za­po­sle­na li­ca, dok ih je la­ni bi­lo 140.000 hiljada. U pro­šloj go­di­ni za­po­sle­no je se­dam hiljada li­ca ili 30 od­sto vi­še u odno­su na 2006. go­di­nu. U Srpskoj je sa­da uku­pno za­po­sle­no 259.000 ra­dni­ka.

Ima­li smo ne­ko­li­ko saj­mo­va za­pošljavanja, na ko­ji­ma je po­nu­đe­no po 1.000 ra­dnih mjes­ta. Na­ža­lost, ni­je bi­lo do­voljno za­in­te­re­so­va­nih, iako smo na Za­vo­du ima­li kva­li­fi­ka­ci­onu stru­ktu­ru ko­ju su tra­ži­li po­slo­dav­ci.

Mo­ra­mo in­sis­ti­ra­ti na pri­mje­ni za­ko­na. Ako ne­ko odbi­je po­sao u okvi­ru  kva­li­fi­ka­ci­je uz obe­zbi­je­đen pre­voz do 30 ki­lo­me­ta­ra, bi­će bri­san sa evi­den­ci­je ne­za­po­sle­nih.

Bez ob­zi­ra na ve­li­ki broj ne­za­po­sle­nih, na trži­štu ra­da još uvi­jek ima mjes­te za tek­stil­ce, ko­ža­re, va­ri­oce, bra­va­re i ne­ka dru­ga ter­ci­jar­na za­ni­manja.

 

GLAS: Ko­li­ko je Vla­da zbri­nu­la ra­dni­ka po osno­vu ste­ča­ja i li­kvi­da­ci­je pre­du­ze­ća i do­kle će ona pla­ća­ti tu­đe ra­ču­ne?

TO­MIĆ: U pra­vu ste kad ka­že­te da Vla­da pla­ća tu­đe ra­ču­ne. Me­đu­tim, su­šti­na je u to­me što ra­dni­ci za to ni­su ni naj­manje kri­vi. Iz tog ra­zlo­ga nas­to­ji­mo da njiho­ve pro­ble­me ri­je­ši­mo na naj­hu­ma­ni­ji na­čin.

Do­ne­sen je pro­gram so­ci­jal­nog zbrinjavanja ra­dni­ka ko­ji u pro­ce­su ste­ča­ja ili li­kvi­da­ci­je pre­du­ze­ća os­ta­nu bez po­sla. Od 2004. go­di­ne iz­dvo­je­no je pre­ko 55 mi­li­ona na zbrinjavanje vi­še od 25 hiljada ra­dni­ka ko­ji su os­ta­li bez po­sla.

U ovoj go­di­ni pre­dvi­đe­no je 26 mi­li­ona. Do­da li se to­me i po­vrat sred­sta­va od Fon­da PIO Re­pu­bli­ke Srpske od 1,4 mi­li­ona po osno­vu ste­čaj­ne ma­se, za so­ci­jal­no zbrinjavanje ra­dni­ka u ovoj go­di­ni obe­zbi­je­đe­no je 27,4 mi­li­ona ma­ra­ka.

Po odlu­ci Vla­de pen­zi­oni­sa­ti se mo­gu i ra­dni­ci ko­ji su za to ste­kli uslo­ve iz pre­du­ze­ća ko­ja ni­su u ste­ča­ju, a ko­ja im ni­su upla­ći­va­la ra­dni staž. To je i hu­ma­no i ko­rek­tno pre­ma tim ljudi­ma, a od po­slo­da­va­ca je krajnje ne­ko­rek­tno pre­ma ra­dni­ci­ma i buyetu Re­pu­bli­ke Srpske.

 

GLAS: Da li će ove go­di­ne bi­ti ma­so­vni­jeg za­pošljavanja pri­pra­vni­ka, kao što je to bio slu­čaj la­ni?

TO­MIĆ: Za­vo­du za za­pošljavanje je ne­da­vno na­lo­že­no da sni­mi fi­nan­sij­sko stanje ka­ko bi­smo do kra­ja go­di­ne po­ku­ša­li or­ga­ni­zo­va­ti još je­dnu akci­ju pri­je­ma pri­pra­vni­ka.

Pro­šle go­di­ne akci­jom je bi­lo obu­hva­će­no 540 li­ca sa vi­so­kom spre­mom i to na na­čin da Za­vod pla­ća 60, a po­slo­da­vac 40 od­sto tro­ško­va njiho­vog pri­pra­vni­čkog sta­ža.

Je­dan ta­kav pro­gram bi ja­ko do­bro do­šao i ove go­di­ne i na­dam se da će­mo kra­jem av­gus­ta ili u septembru ima­ti kon­cept za­pošljavanje odre­đe­nog bro­ja pri­pra­vni­ka.

Pro­je­kat će si­gur­no ići u sep­tem­bru, sa­mo je pi­tanje bro­ja pri­pra­vni­ka. Ako smanjimo učeš­će Za­vo­da i Vla­de, on­da op­te­re­ću­je­mo po­slo­dav­ca i oni to ne­će pri­hva­ti­ti. Na­dam se da će­mo do sep­tem­bra na­ći ne­ku sre­di­nu.

GLAS: Ka­ko te­če do­kup sta­ža za li­ca ko­ja su os­ta­la bez po­sla, a ste­kla uslo­ve za pen­zi­ju?

TO­MIĆ:  Svi oni ko­ji su ste­kli uslo­ve za sta­ro­snu pen­zi­ju, a pre­du­ze­ća im ni­su upla­ći­va­le do­pri­no­se, sa­da mo­gu da se pri­ja­ve svo­joj fi­li­ja­li fon­da PIO i da bu­du pen­zi­oni­sa­ni. Vla­da će za njih upla­ti­ti do­pri­nos. Ka­da su u pi­tanju oni ko­ji­ma ne­dos­ta­je do tri go­di­ne da os­tva­re pra­vo na pen­zi­ju, oni mo­gu ići na Za­vod za za­pošljavanje, ko­ji će ih do­ves­ti do pen­zi­oni­sanja.

 

GLAS: Na če­mu će po­či­va­ti re­for­ma pen­zi­onog sis­te­ma Re­pu­bli­ke Srpske?

TO­MIĆ: Uko­li­ko se pri­hva­ti ne­ki od mo­de­la su­sje­dnih ze­malja, ko­je tu re­for­mu već uve­li­ko spro­vo­de, sis­tem pen­zi­onog osi­gu­ranja Re­pu­bli­ke Srpske tre­ba­lo bi da se sas­to­ji od tri stu­ba. To zna­či da će re­for­mi­sa­ni pen­zi­oni sis­tem do­ni­je­ti tros­tru­ku upla­tu do­pri­no­sa, ka­kva se već pri­mjenjuje u evrop­skim zemljama.

U prvi stub iz­dva­ja­će se za oba­ve­zno pen­zi­ono osi­gu­ranje ba­zi­ra­no na me­đu­ge­ne­ra­cij­skoj so­li­dar­nos­ti. Dru­gi stub po­dra­zu­mi­je­va ka­pi­tal­nu štednju, dok će tre­ći stub po­či­va­ti na in­di­vi­du­al­noj štednji.

 

GLAS: Da li se i ka­da pen­zi­one­ri mo­gu na­da­ti ve­ćim pen­zi­ja­ma?

TO­MIĆ:  Obe­zbi­je­di­li smo da svi pen­zi­one­ri pod is­tim uslo­vi­ma ima­ju is­ta pra­va. Sva­ka mar­ka ko­ja bu­de vi­še pri­kupljena bi­će im is­pla­će­na. Fon­du PIO je kroz buyet obe­zbi­je­đe­no 160 mi­li­ona ma­ra­ka. Vla­da je obe­zbi­je­di­la još 35 mi­li­ona, što zna­či da će Fon­du u ovoj go­di­ni bi­ti do­zna­če­no oko 200 mi­li­ona ma­ra­ka. Po­ve­ćanja će kre­nu­ti, ali ne tre­ba oče­ki­va­ti na­gle sko­ko­ve jer go­di­na­ma ni­je ni­šta ra­đe­no po tom pi­tanju.

Sve bi išlo brže ka­da bi­smo se sa Fe­de­ra­ci­jom do­go­vo­ri­li da preu­zme 37 hiljada svo­jih pen­zi­one­ra ko­je is­pla­ću­je­mo, a mi 17 hiljada na­ših ko­je oni is­pla­ću­ju. Za­mi­sli­te da se oslo­bo­di­mo 20 hiljada pen­zi­one­ra sa pro­sje­čnom pen­zi­jom od, re­ci­mo, 300 ma­ra­ka. To je šest mi­li­ona ma­ra­ka i auto­mat­ski po­ve­ćanje pen­zi­ja na­šim pen­zi­one­ri­ma od de­set od­sto. Fond PIO Fe­de­ra­ci­je ni­ka­ko da shva­ti da će ta sred­stva je­dnom mo­ra­ti da pla­ti. Mi smo bi­li spre­mni na do­go­vor, ali oni ni­su.


Stra­te­gi­ja u sep­tem­bru

 

GLAS: Ka­da će bi­ti pred­stavljena stra­te­gi­ja re­for­me pen­zi­onog sis­te­ma?

TO­MIĆ: Stra­te­gi­ju re­for­me pen­zi­onog sis­te­ma Re­pu­bli­ke Srpske na ko­joj ra­di in­ter­re­sor­na ra­dna gru­pa emi­nen­tnih stručnjaka ima­će­mo u sep­tem­bru. Bez ob­zi­ra na mo­da­li­te­te, re­for­ma pen­zi­onog sis­te­ma tre­ba da obe­zbi­je­di njego­vu du­go­ro­čnu fi­nan­sij­sku sta­bil­nost i spri­je­či so­ci­jal­nu ugro­že­nost sta­ri­jih sta­ro­snih gru­pa. Ona tre­ba da po­ka­že i ja­snu ra­ču­ni­cu ko­li­ko će sve to da ko­šta, uključu­ju­ći i pro­cje­nu željenog i ciljanog so­ci­jal­nog efe­kta. Kroz uje­dna­ča­vanje pen­zi­ja u mar­tu pro­šle go­di­ne obe­zbi­je­di­li smo da za is­ta pra­va pen­zi­one­ri ima­ju is­ta pri­manja. Iz­vrše­no je i uje­dna­ča­vanje bo­ra­čkih pen­zi­ja, kod ko­jih je bi­lo 29 osno­va za ut­vrđi­vanje. Pre­šli smo na pen­zi­oni­sanje sa na­vrše­nih 40 go­di­na ra­dnog sta­ža za mu­škar­ce i že­ne, na obra­čun pen­zi­ja za ci­je­li ra­dni vi­jek, što je ta­ko­đe je­dan od ciljeva re­for­me.

Za­vod dis­tro­fi­ča­ra

 

GLAS: Ka­da će bi­ti ri­je­šen sta­tus Za­vo­da dis­tro­fi­ča­ra Banja Lu­ka?      

TO­MIĆ: Stanje u tom Za­vo­du je ve­oma slo­že­no. U njemu je vi­še od 80 zaposlenih ko­ji ne pri­ma­ju re­do­vno pla­te. Ima i onih ko­ji su za pen­zi­ju, pa i onih ko­ji u njemu sta­nu­ju, a ne ra­de, jer ne­ma­ju gdje oti­ći. Bez ob­zi­ra na sve, tre­ba nam ta­kav za­vod. For­mi­ra­li smo in­ter­re­sor­nu ra­dnu gru­pu ko­ja će sni­mi­ti kom­ple­tno stanje i po­nu­di­ti rje­šenje. Pro­blem je bio i u to­me što ni­je bi­lo ri­je­še­no pi­tanje vla­sniš­tva. Ko­na­čno je de­fi­ni­sa­no da je Vla­da vla­snik 99 od­sto ka­pi­ta­la u Za­vo­du. Pro­gra­mom će se ri­je­ši­ti i na­čin fi­nan­si­ranja. Ako u pen­zi­ju odu oni ko­ji su za pen­zi­ju, ako Za­vod na­pus­te oni ko­ji ne tre­ba u njemu da bu­du ili ako ne­ko za njih pla­ti, i ako se sve­du tro­ško­vi po­slo­vanja u ne­ke re­al­ne okvi­re, on­da će i on mo­ći, uz ma­lu po­moć Vla­de, da ra­di što nam je ne­op­ho­dno.

 

 

Ne­vla­din se­ktor

GLAS: U Sa­ve­zu or­ga­ni­za­ci­ja i udru­ženja ra­tnih voj­nih in­va­li­da Re­pu­bli­ke Srpske opet ne­

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.