Bol ne jenjava ni nakon 17 godina

PRIJEDOR - Da se i sa prevelikim bolom može živjeti, potvrđuje majka jedne od dvanaest banjolučkih zvjezdica, Željka Tubić iz Prijedora. Jer, kako bi se drugačije mogao opisati bol majke koja je krivicom drugih ostala bez djeteta. Kaže da nema dana da ne pomisli na tek rođenog sina Bojana, koji bi sada, da je bilo razumijevanja onih koji su odlučivali o njegovom životu, imao 17 godina.

- Sjećanja mi ožive kada se približe dani kada se sve to i desilo. Imala sam dvogodišnjeg sina Dejana kada sam na svijet donijela još jednog dječaka. Sve je bilo u redu, a onda je, poslije desetak dana, zbog grčeva u stomaku hitno prebačen u Banju Luku. To je bilo oko jedan čas po danu, a uveče, oko osam časova, javili su mi da je umro zbog nedostatka kiseonika - priča i sada potresena Željka.

Kaže da je to bol koji razara i koji nadjača svako drugo osjećanje.

- Bliži se 28. maj, dan kada se to dogodilo, a kao da nije prošlo sedamnaest godina, još uvijek je intenzitet bola nepodnošljiv - priča Željka, koja se u međuvremenu razvela i ostala da sa svojim sinom Dejanom, studentom DIF-a, hrabro kroči kroz život i jedina joj je utjeha.

- Nijedna od nas majki koje su tada izgubile dijete nije u dobrom materijalnom položaju, gotovo nijedna nema riješeno stambeno pitanje, a o zaposlenju da i ne govorimo - priča Željka i dodaje da je godinama radila kod privatnika. Onda je odlučila da se osamostali i uz pomoć kredita otvorila je cvjećarsku radnju.

- Teška su vremena u kojima živimo, tako da sam poslije tri godine bila prinuđena da cvjećaru zatvorim i da potražim neki sigurniji posao - kaže ona.

Naglašava da se obraćala na mnoge adrese, od opštinskih do republičkih institucija, ali, osim obećanja, ništa nije dobila.

- Od obećanja se ne živi i samo ja znam kako i od čega uopšte živimo. Nisam socijalni slučaj i to ne želim da budem, samo želim da radim i da privređujem - žali se Željka.

Smatra da bi sve bilo drugačije da su prihvaćene ranije ideje da se majkama, čija djeca su umrla zbog nedostatka kiseonika, prizna status žrtve civilnog rata ili neki drugi status, da se ne bi osjećale zaboravljeno i napušteno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.