Bogić Simić život posvetio lopti i Mladosti

BIJELjINA - Kada je Velimiru Leki Cvijetinoviću daleke 1948. godine otac iz Čikaga poslao pravu fudbalsku, kožnu loptu, u Velikoj Obarskoj odmah su je nazvali "Amerikanka", jer je zauvijek zamijenila krpenjače koje su seoski momci šutirali po utrinama.

Ubrzo je formiran i klub kome su dali ime Mladost, a u Bogiću Simiću planula je velika ljubav prema novom sportu - fudbalu. Kako je bilo tada, tako je i danas - ovaj veseljak i dobričina sav život je posvetio fudbalu. Kada se zaljubio u loptanje imao je 16 godina.

Simić je prvo bio igrač, zatim ekonom, pa trener i član uprave. I sada obavlja neke funkcije - ni sam ne zna koje, ali mu je važno da je uvijek na igralištu i među fudbalerima. Odsutan je jedino bio kada je izgubio nogu.  

- Predsjednik kluba Leko Cvijetinović odredio me je 1956. godine da u Brčkom registrujem igrače, jer je tada počelo ligaško takmičenje u Semberiji. Uprkos tome što je Brčko udaljeno tridesetak kilometara, putovanje je bilo veliki problem. Pješice da idem bilo je baš daleko. Da idem vozom trebalo bi na putu provesti najmanje tri dana, jer bih iz Bijeljine trebalo da putujem prvo do Šida, onda do Vinkovaca, pa tek onda u Brčko. Zato su mi nabavili neki stari bicikl, pa sam obavio posao -  sjeća se Bogić.

Baveći se fudbalom Bogić je stekao veliki broj prijatelja u svim semberskim, posavskim, podmajevičkim, slavonskim, mačvanskim i sremskim selima. I sada ko došao ko pošao iz Velike Obarske pita za Bogića.

- Mnogo mi znači što sam uvijek sa mladima. Oni su uvijek vedri i iskreni, a to krijepi moje staračko srce. Ne mogu zamisliti život bez "bubamare". Kada bi se stvarno ponovo rodio opet bih bio uz loptu. A kako i ne bih kada mi je ona donijela mnogo radosti. Usrećila me je! A volim da se vidim i sa mojim ispisnicima, zaljubljenicima u fudbal. Ih, imamo mi starci mnogo zajedničkih doživljaja, ali se nekako prorjeđujemo - sjetno kazuje Bogić Simić.

Počasno mjesto

Bogić Simić ima počasno mjesto na tribini, ali prije svake utakmice prvo prošeta igralištem, rukuje se sa fudbalerima, prozbori po koju riječ, a one gostujuće priupita za svoje ispisnike. Prije nego sudija pištaljkom označi početak utakmice, on se smjesti u gledalištu i mirno, bez navijačkog uzbuđenja i dovikivanja, uživa u ljepoti fudbalskog sporta. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.