Bivšeg logoraša zdravlje dobro služi

VIŠEGRAD - Iako je dio mladosti proveo u zarobljeništvu devedesetogodišnji Desimir Šimšić iz sela Dobruna kod Višegrada izuzetno je vitalan i zdrav starac. Prije tačno deset godina Desimir je uz posredstvo Jugoslovenskog crvenog krsta pokušao da ostvari pravo na naknadu ratne štete od Njemačke jer je u ovoj državi, kao ratni zarobljenik, proveo, kako kaže, tačno četiri godine, četiri mjeseca i osam dana.

Naknadu, iako ima urednu dokumentaciju, iz proceduralnih razloga nije dobio ali se i danas sjeća svega onog šta mu se događalo prije 68 i više godina.

- Pokupila me Njemačka okupaciona vojska kao mladog jugoslovenskog vojnika od 19 godina na Vaskrs 1941. godine u Sarajevu i sa komšijom Petrom Gacićem iz Bosanske Jagodine i drugim transportovala u Njemačku. Tamo smo smješteni u logor "Stalag 4B" - priča Desimir.

Sjeća se Desimir da je u tom logoru bilo na stotine Rusa, Francuza, Ukrajinaca, Poljaka, a kasnije i Italijana. Svi su spavali u barakama, a ujutro su ih traktorima, poslije prozivke, razvozili na poljoprivredno imanje ili kod lokalnih gazda na razne poslove.

- Pamtim i danas moj logoraški broj 84.635 a morao sam znati da ga izgovorim i na njemačkom jeziku. Poslije prozivke čisti, obrijani, urednog odijela išli smo da dirinčimo na poljima do mraka sa dvije pauze od pola sata. Nisu nas tukli ni maltretirali ako smo bili disciplinovani - prisjeća se Desimir.

Zarobljenici su bili obaviješteni da se približava kraj rata, čuli su savezničke bombardere, a njega i njegove drugove logoraše  oslobodila je Deveta američka armija 6. aprila 1945. godine.

- Ponudili su nam da idemo s njima, ostanemo, ili pravac  kući. Neki oficiri su i ostali, a ja krenuo u neizvjesnost u moje selo. Na granici u Jasenicama sam prvi put vidio partizanskog vojnika. Odatle su nas vozom prebacili do Vardišta - priča Desimir.

Rodno selo

Desimir je iz logora u Njemačkoj do kuće u svom rodnom selu Stocu putovao tačno pet mjeseci. Sa ukućanima je imao vezu putem Crvenog krsta pa je čak i pakete dobijao u logoru. S obzirom na to da ga zdravlje dobro služi ovaj starac, sa bremenom od devet decenija burnog života, i danas često pješice iz Dobruna ode do rodne kuće na Stocu i udaljenost od pet kilometara savlada za nešto više od sat vremena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.