Biljeg za vječnu sreću

S. MITROVIĆ
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Biljeg za vječnu sreću

ROGATICA - U porodici Jolović u rogatičkom naselju "Centar" ovih dana održana je mala, ali slatka svečanost. Povod je pedesete godišnjice braka stubova ove porodice Danila - Zeke (78) i njegove životne saputnice Bogdanke (70).

Torta, šampanjac i čestitke sa poljupcima najbližih bili su prilika da se evociraju uspomene na početak dugog i skladnog zajedničkog života u kome je bilo više dobrog nego ružnog, više razumijevanja nego nesporazuma.

- Moj momački život bio je buran. Nakon višegodišnjeg boravka u dječijim domovima u Zrenjaninu, Mokrinu, Jaši Tomiću, Novom Sadu i završetka elektrokablovske škole, vratio sam se u moj Bandin Odžak i Sokolac, ali umjesto da potražim posao montera elektrokablova, obukao sam policajsku uniformu i otišao na rad u Sarajevo. Bili su to lijepi dani. Odradiš "šihtu" pa u potragu za djevojkama. "Zona djelovanja" bila je okolina grada i moj Sokolac u kome nisam propuštao nijednu igranku i sijelo, a bilo ih je bezbroj. Jedno veče i pet djevojaka?! I tako iz dana u dan. Ja uđoh i u dvadeset osmu. Moji u porodici sve češće upozoravaju - dosta je barabiranja, treba se ženiti. Mene to nije brinulo i nastavljam putovanje na relaciji Sokolac - Sarajevo i obratno - prisjeća se toga vremena sada 78-godišnji Zeko Jolović.

- A onda, kazuje Zeko, na nagovor jednog rođaka svratio sam u sokolački katastar da vidim tu djevojku koju mi svi hvale. Za jednim od stolova sjedila je ljepuškasta, atletski građena djevojka. Do tada je nisam poznavao, a kasnije ona je postala moja suđenica.

- Moje djevovanje bilo je kraće od Zekinog momkovanja. Iz školskih klupa sjela sam za radni sto u opštinskom katastru. Imala sam i ja svoje mladalačke simpatije, svoje prinčeve. Ali, kada se pojavio on, pokazuje na Zeku, sve je palo u zaborav. Ljubav na prvi pogled dovela nas je do matičara. Uz sudbonosno "da" desila se velika svadba koju su ugovorile naše porodice. Bila je tu i biljega sa zlatnim prstenom i ručnim satom, proševina uz dogovor da svadba bude 9. marta 1958. godine sa pedesetak svatova. Prevozno sredstvo - konji, jahaći i upregnuti u saonice, prisjeća se Bogdanka tih dana.

Svadba je, pričaju Jolovići, trajala puna dva dana i dvije noći. Jelo se, pilo, pjevalo i šenlučilo do iznemoglosti. Bila je i poljevačina. Sakupilo se nešto i para za početak zajedničkog života.

Zeko se sjeća, a od Bogdanke dobija ukor, da su mu njegovi rođaci "sakrili" mladu i prvu bračnu noć su odvojeno spavali.

- Pet, šest dana po svadbi, ja sam morao na posao policajca u Sarajevo, a Bogdanka u svoj katastar. Imali smo po krevet kod mojih u Bandinom Odžaku i njenih u Baltićima. Našeg stana nije bilo ni na vidiku - kazuje Zeko.

Ovo "ni na nebu ni na zemlji" trajalo je skoro godinu dana. Prekinula ga je Bogdanka. Dobila je posao u rogatičkom katastru i našla privatni smještaj. Problem je bio Zeko jer kao odgovornom policajcu u njegovoj stanici u Sarajevu nisu htjeli ni da čuju da ih napusti, iako je u Rogatici bilo slobodnih mjesta.

- Da dobijem premještaj poslužio sam se malim lukavstvom. Bez znanja mojih pretpostavljenih, otišao sam kod jednog od šefova u Republičkom MUP-u i, na moje zadovoljstvo, bez mnogo priče, izdejstvovao premještaj u Rogaticu. Bilo je to 1. februara davne 1959. i evo me i danas u ovom gradu.

Nina donijela veselje

Mnogo je životnih epizoda kojih se Jolovići rado sjećaju. Jednu su, ipak, posebno izdvojili.

- Djeca nismo imali punih deset godina. Ispostavilo se da je problem bio kod mene. Kad smo izgubili svu nadu, sreća nam se osmjehnula. Otišli smo kod poznate doktorke Besarović u Sarajevo i poslije samo nekoliko terapija ja sam ostala trudna. Nama nezaboravnog 23. septembra 1968. na svijet je došla naš prvenac, kćerka Nina. Bio je to veliki događaj ne samo za nas kao roditelje, nego i za cijelu našu porodicu i prijatelje. Za babine "pala" su četiri janjca, a kompletna oprema za novorođenče dočekala me je, kad sam izašla iz bolnice, kao poklon mojih radnih kolega iz katastra u Rogatici - priča Bogdanka.

- Ništa manje veselja nije bilo ni kad nam se, 11. februara 1970. rodila i druga kćerka, Tanja - dodaje Zeko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.