Bajkeri unijeli radost u kuću

PRNjAVOR - Nemaština i bolest već decenijama prate porodicu Srede Nježića u Donjim Vijačanima. Četvoro ukućana male, odavno dotrajale kućice, suočeni su sa nevoljama kakvih vjerovatno nema u ovom prnjavorskom selu.

Sredo i njegova supruga Borislavka stekli su 1971. godine sina Željka, koga od rođenja prate deformacije kukova, zbog čega se otežano kreće. Hemofilija je nevolja koja je ubrzo stigla ovog, danas četrdesetogodišnjaka. Završio je četiri razreda osnovne škole i dalje se, kaže, nije moglo.

- Teško se krećem, a svaki korak mi je bolan, pa sam nabavio invalidska kolica. Međutim, akumulator se potrošio, pa sam gotovo prikovan za krevet - kaže Željko.

I njegov nešto mlađi brat, Ljubiša, nije imao bezbrižnu mladost. Obolio je od epilepsije, ali se ipak usudi da krene na dnevnicu u selo. Kaže "valja zaraditi za koru hljeba", iako mu fizički napori, zbog narušenog zdravlja, nisu preporučivi.

Domaćica Borislavka ima godinama oštećenu kičmu, a njen suprug Sredo je takođe obolio. U kući Nježića odavno nema osmijeha, opuštene atmosfere, veselja... Pritisnuti bolestima i sirotinjom, kao da su osuđeni na težak život.

- Komšije, kako koji, neko nešto pomogne, oni drugi to nisu u mogućnosti. Dođe nam rođak Željko Radanić, uzore njivu, posije žito, da imamo bar osnovne hrane - priča Željko.

Za njegove probleme čuli su u Moto-klubu "Prnjavor 07", pa su pokrenuli akciju pomoći. Prikupili su novac i nabavili akumulator za invalidska kolica, koji su mu ovih dana uručili.

- Preko našeg portala pokrenuli smo akciju i odziv je bio iznad naših očekivanja. Čak nam se javila jedna gospođa iz Austrije, porijeklom sa ovog područja. Posjetu ovoj porodici smo iskoristili da prikupimo i znatnu količinu hrane za duge zimske dane - kaže vođa prnjavorskih bajkera Goran Gunjević.

Njih petnaestak stigli su u dvorište Nježića na motorima i u pratnji kombija punog raznih namirnica.

- Odavno nas neko nije ovako obradovao. Dugujemo im veliku zahvalnost. Iako je svuda kriza, eto, pokazalo se da još ima dobrih ljudi - istakao je domaćin Sredo.

Gotovo da ne pamte Nježići kada su se nasmijali. Dolazak motorista izmamio je osmijehe. Bilo je i suza radosnica, jer je ljudska humanost, makar na trenutak "otjerala" nevolje koje su "najvjerniji" pratilac porodice Nježić u Donjim Vijačanima.

Ogrev

- Ovdje su zime duge i oštre. Donijeli smo nešto drveta za ogrev. Prikupljali smo vrbove ogranke iz obližnjeg potoka, ali to ne može biti ni do sredine zime. Možda nam neko pomogne da dobijemo kvalitetnije drvo da nekako predeveramo hladne dane - kaže domaćica Borislavka, blagosiljajući motoriste za pomoć koju su uručili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.