Apoteka u drevnoj vodenici

PRIJEDOR - Pored sezonskih alergija koje muče i stanovnike Prijedora, a koje izaziva visok stepen koncentracije polena u vazduhu, sve su češće i alergijske reakcije kojima je teško utvrditi uzrok, pa postaju i hronični problem mnogih stanovnika ovog grada.

Iako često sve više govorimo o stresu kao bolesti savremenog čovjeka, sve je češće i pitanje kakav je kvalitet osnovnih životnih namirnica, pogotovo kakve materije za pojačavanje ukusa sadrže hljeb, mesne i mliječne prerađevine.

U potrazi za zdravom hranom sve više Prijedorčana odlazi i u okolne opštine da bi kupili domaću pšenicu i brašno od kojeg će pripremiti što zdravije obroke.

Jedan takav izlet odveo nas je u Ribnik. Ovo mjesto sa oko deset hiljada stanovnika okruženo je planinskim selima, koja su prije rata bila čuvena po nekih pedeset vodenica. Međutim, danas ih je svega nekoliko, a jedna od je u vlasništvu Gojka Banjca.

- Dok su ljudi sami mljeli brašno i pekli hljeb, jeli kačamak i proju, bili su zdraviji i nisu obolijevali od savremenih bolesti. Mnogi smatraju da su posebno mljeveno kukuruzno brašno i raž pravi lijek, pa ih sve više kupuju - rekao je Banjac.

On objašnjava zašto je broj vodenica tako smanjen, a svi govore samo o što zdravijoj ishrani kao uslovu za kvalitetniji život.

- U vodenicu treba dolaziti i provoditi dosta vremena jer ako nisi tu, odmah nije u redu brašno, ne melje mlin kako treba. Osim toga, ljudi neće da siju žito, neće da se pate, već kupuju hljeb, koji nema ni približno kvalitet onog koji se napravi od domaćeg brašna mljevenog na vodeničkom kamenu - kaže vodeničar čija je vodenica, dodaje, ovdje od kada on zna za sebe, od 1946. godine.

Ovaj posao i samu vodenicu naslijedio je, kaže, od roditelja, otac je bio mlinar, pa je on nastavio njegovim stopama.

- Donose ljudi žito u mlin pogotovo u jesen, a ljeti je slabije, niko ne radi, ne oru se njive, nema žita, brašno se kupuje gotovo u prodavnici - kaže mlinar Gojko i dodaje da ovo radi više da bi održao tradiciju.

Gojkova supruga Milka kaže da ljudi sve više i više kupuju brašno samljeveno u vodenici, pogotovo kukuruzno i heljdino.

- Ljudi se sve više i više vraćaju zdravoj, prirodnoj hrani, iako je još uvijek malo onih koji obrađuju zemlju, ali kupuju vodenično brašno - kaže Milka Banjac, koja pomaže mužu u mlinarenju.

Zajedno su stekli dva sina i kćerku koja živi u Holandiji. U ratu im je, kažu, sve bilo popaljeno, ali su ponovo sve izgradili i skućili se. Siju više dunuma različitog žita i prodaju mljeveno brašno po onoj narodnoj "zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača".

Cijene

Gojko priča da se u vodenici melju sve vrste brašna, ali najviše pšenično, kukuruzno, heljdino i raženo.

Nekoliko metara od vodenice Banjci drže i prodavnicu u kojoj prodaju vodenično brašno, kukuruzno i pšenično po 1,5 maraka za kilogram, heljdino po pet maraka i raženo za dvije KM, dok druge vrste brašna rijetko melju, a heljdu kupuju jer u Ribniku ova žitarica ne uspijeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.