Foto: arhiva
Muslimanske snage su još od aprila 1992. godine počele praviti diverzije i zasjede na putevima i ubijati srpske civile u bratunačkoj i srebreničkoj opštini.
Kućni pragovi su postojali mjesta zločina, a zločinci, uglavnom, dojučerašnje prve komšije i dobro znana lica iz školskih klupa.
Od tog momenta to više nisu bili drugi ljudi, već horde zla koje nisu imale milosti za trudnice, bebe, djecu, starce, slabo pokretne, slijepe... Morali su biti likvidirani jer su nosili srpsko ime i prezime.
Jeziva svjedočanstva krije na stotine duša i jedan "Atlas zločina". Ubijani su noževima, sjekirama, zakivani za drveće, zaklani, odsijecane su im glave, dojke, spaljivani, silovani... Nerijetko na najveće pravoslavne praznike - Đurđevdan, Vidovdan, Petrovdan, Nikoljdan.
Na podrinjskim spomen-pločama upisano je 3.627 Srba koji su postradali od neprijateljske ruke.
Za njih će danas (subota, 4. jul) u Bratuncu biti služen parastos, a nakon prošlogodišnjeg pomena pod nazivom "Zločin bez kazne" slogan centralne komemoracije stradanja Srba srednjeg Podrinja ovog jula glasi "U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.