Život od buketića cvijeća

Šezdesetjednogodišnja Zora Crnić iz Banje Luke već petnaest godina radi na pijaci. Penziju nije ostvarila, jer je, kaže, cijeli život radila kao domaćica.

Zora živi od prodaje i sezonskog rada. Prodaje cvijeće koje gaji u svome vrtu, a iznosi ga na pijacu i prodaje od proljeća do jeseni. Oni koji vole da im kuću krasi mirisni buket, kod Zore mogu da nađu carevo oko, daliju, neven, bosiljak i glišu. Buket se kreće od marku i po do dvije. Zora ima i radno vrijeme pa se na pijaci može sresti od osam do četrnaest časova.

- Na pijacu ne donosim mnogo cvijeća, svega nekoliko buketa. Ako to uspijem da prodam, ja sam zadovoljna. Ima dana kada ne uspijem više od jednog buketa da pazarim - istakla je Zora.

Tako Crnićeva ponekad radi po šest sati za samo dvije marke. Na sreću, prostor na pijaci gdje je postavila svoj stolić sa cvijećem Zora ne plaća.

- Samo mi još treba da i to plaćam. Ni sama ne znam kako bih izašla na kraj i od čega bih živjela. Prošle godine me inspektori poslali po dozvolu za rad u Opštinu. Kada sam se obratila nadležnima u opštini oni su me samo zabezeknuto pogledali i ispratili - kazala je Zora.

Po Zorinom mišljenju, problem nije u inspektorima i komunalnim policajcima nego u Skupštini grada koja treba da donese odgovarajuće odluke koje bi na neki način štitile ovakvu vrstu prodavaca.

- Vidjela sam na televiziji da se i u centru Pariza može bez problema prodavati cvijeće, a kod nas to nije dozvoljeno. Za vrijeme osmomartovskih praznika zakup tezgi po gradu plaćamo i do 60 maraka a pitanje je hoćemo li toliko zaraditi - jada se Crnićeva. Ipak, kaže, cvijeće će i dalje uzgajati i prodavati jer je to jedini način da preživi.

“KOLEGE”

Probleme Zore Crnić dijele i njene “kolege” koje takođe prodaju cvijeće. Ipak, nemaju izbora jer im je to jedini način da obezbijede novac za opstanak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.