Živana Šešić četkicom oživjela čari djetinjstva

BANjALUKA - Prije 18 godina iz klupa banjalučke Osnovne škole "Mladen Stojanović" u Bronzanom Majdanu izašla je kao učenica, a ovih dana se Živana Šešić u istu školu vratila kao umjetnica, ostavljajući na njenim zidovima murale koji će krasiti hodnike i podsjećati nove generacije da maštaju, stvaraju i vjeruju u sebe.

Iako se prvenstveno bavi ikonopisom, Šešićeva za "Glas Srpske" kaže da poziv škole u kojoj je provela najljepše godine djetinjstva nije mogla odbiti.

- Vratiti se u školu i svojim radom oživjeti njene zidove za mene je bila velika čast i jedan uzvišen čin - kaže ona.

Ističe da je još od pete godine osjećala da je umjetnost njen poziv.

- Osnovna škola "Mladen Stojanović" prepoznala je i razvijala moj talenat. Nakon 18 godina vratiti se u istu školu kao umjetnik predstavlja veliko priznanje. Ovo nije samo slikarski pečat koji ostavljam, već i dio mene, mojih uspomena i emocija. Saznanje da će moj rad inspirisati buduće generacije za mene je neprocjenjivo - poručila je ona.

Prisjetila se da je na kraju devetog razreda došla na ideju da nacrta portrete svih svojih nastavnika kao poklon za maturu.

- Ti portreti bili su izloženi u holu škole i izazvali su veliko oduševljenje. Tada sam prvi put osjetila da ću se jednog dana vratiti u svoju školu i ostaviti neki trajniji trag - naglasila je Šešićeva.

Za oslikavanje jednog murala dimenzija tri puta dva metra, kako kaže, bilo joj je potrebno oko 15 dana intenzivnog rada.

- Ideje su nastajale u saradnji sa rukovodstvom škole. Željela sam da murali budu vedri, motivišući i puni boja, kako bi đake podsjećali da vrijedi maštati, stvarati i vjerovati u sebe - pojasnila je ona.

Posebno joj je drag dio murala koji govori o znanju kao putu ka vrhu.

- Njegova poruka je da se do uspjeha dolazi korak po korak. U životu nije najvažniji sam cilj, već put kojim do njega dolazimo. Upravo na tom putu učimo, sazrijevamo i postajemo ono što jesmo - navela je Šešićeva.

Reakcije direktora i kolektiva škole, kako kaže, bile su ispunjene oduševljenjem kada su ugledali završni izgled murala.

- Sa posebnom radošću čekam reakcije učenika kada se vrate u klupe, jer su oni razlog zbog kojeg je ovaj projekat nastao. Ovaj mural doživljavam kao malu krunu svog odrastanja. Nadam se da će moja energija, vedrina i ljubav prema umjetnosti ostati prisutni na tim zidovima i da će svakog učenika podsjećati da, čak i kada naiđu na prepreke, svijet može biti mnogo ljepši i šareniji nego što se u tom trenutku čini - kazala je ona.

Dodaje da bi voljela da đaci shvate da je upornost važnija čak i od talenta.

- Možete imati najinteligentnijeg učenika ili najveći talenat, ali ako nema istrajnosti i svakodnevnog rada, vrlo lako će ostati prosjek. S druge strane, onaj ko svoj talenat svakodnevno njeguje, brusi i ne odustaje pred preprekama, može postići izuzetne rezultate. Upornost je ono što pravi razliku između prosječnog i vrhunskog - zaključila je Šešićeva.

Smatra da škola ne bi trebalo da bude samo mjesto gdje se usvajaju činjenice iz udžbenika, već i prostor u kojem se razvijaju dječiji talenti.

- Imala sam priliku da godinama radim sa djecom u vrtiću i uvjerila sam se koliko jedna pohvala, podrška i iskrena motivacija mogu promijeniti dijete. Kada osjete da neko vjeruje u njih i prepozna njihov dar, djeca procvjetaju. Zato vjerujem da umjetnost treba da bude sastavni dio školskog života, a da nastavnici, pored znanja, ohrabruju djecu da razviju svoje talente i hrabro ih pokažu svijetu - poručila je ona.

Ova umjetnica je dobila nekoliko poziva za oslikavanje dječijih soba.

- Posebno mi je drago kada ljudi upoznaju i onu drugu stranu mog umjetničkog stvaralaštva, slikarstvo koje sam razvijala još tokom studija na Akademiji. Crtam otkad znam za sebe i kao dijete najviše sam voljela da crtam ljudska lica i figure. Ta ljubav danas se prirodno nastavila kroz ikonopis, gdje je upravo ljudski lik, odnosno lik svetaca, postao središte mog stvaralaštva - ispričala je Živana Šešić.

Ikonopis način života

Živana Šešić ističe da se za ikonopis zainteresovala prije 12 godina, tokom studija na Akademiji umjetnosti kada je profesor Danko Brkić prepoznao njen potencijal i dar.

- Životni put me je povezao sa igumanom Teofanom iz manastira Liplje, koji me je upoznao sa sveštenikom Velimirom Klincem, jednim od najistaknutijih ikonopisaca na ovim prostorima. Bio mi je mentor i nesebično prenosio svoje znanje. Njegova podrška i savjeti pomogli su mi da razvijem talenat. Ikonopis je mnogo više od umjetnosti, to je poziv, molitva i način života. Doživljavam ga kao svoj najdublji i najličniji izraz i dok ikonopišem imam osjećaj da se sve oko mene utiša i da se čovjek potpuno prepusti Božjoj blagodati. Taj mir i punoća teško se mogu opisati riječima. To se jednostavno mora osjetiti. Za mene je ikonopis mjesto gdje se susreću umjetnost, vjera i ljubav - kazala je Šešić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.