Željko Blagojević Čaki, čelinački ultramaratonac i hum

Staze od stotinu do dvije stotine kilometara ostajale su iza njega. Gradovi, brda i planine, šume, rijeke i jezera... Kud sve nije protrčao Čaki. Bivšu "Jugu", ali i Alpe, obišao "uzduž i poprijeko"... Sve u trku

Brže, više, jače - čuo je jednom ovu olimpijsku parolu čelinački maratonac Željko Blagojević Čaki i počeo da živi sa njom. Tokom dvadesetdvogodišnje karijere pretrčao je, veli, 300 hiljada kilometara! Ni manje, ni više. Dobro ste pročitali, nije greška. Trčao je Željko u čast solunaca, za manastire, za djecu, za medalje, za čovjeka, za humanost, za slobodu, za ideale, za pravdu, protiv nepravde... trčao je, veli, iz inata! Trčao je za sve, osim za pare. Nikad ih nije previše cijenio. Dok su se drugi bogatili i od "jedne pravili deset", Čaki je - trčao. Sve iz ljubavi prema sportu, ljudima, Čelincu, Banjoj Luci, Republici Srpskoj, Srbiji... trčao je i za Evropu. Staze od stotinu do dvije stotine kilometara ostajale su iza njega. Gradovi, brda i planine, šume, rijeke i jezera... Kud sve nije protrčao Čaki. Bivšu "Jugu", ali i Alpe, obišao je "uzduž i poprijeko", sve u trku. Radnici u polju viđali su ga kako se iznenada pojavi iz šume, pozdravi ih i nastavi dalje. Nema umora. U njegovom srcu i mislima, kaže, nema mjesta za mržnju i umor. "Željko, Željko...", orilo se nedavno Podgoricom kada je Blagojević prvi prošao kroz cilj. Uprkos prehladi i povišenoj temperaturi, ovaj veliki sportista osvojio je zlato na međunarodnom - stotinu kilometara dugom - ultramaratonu u crnogorskoj prijestonici i tako ponovio prošlogodišnji rezultat. Što od prehlade, što od radosti, suze su mu potekle niz lice. - Kada sam čuo kako navijači skandiraju moje ime, suze su same krenule - prisjeća se Željko. Nije prošlo ni pet dana od trke u Podgorici, Vlada Srbije pozvala je Blagojevića da učestvuje na Humanitarnom maratonu "Pravoslavne svetinje - srpski vidici", što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Kada je čuo da se trči za djecu Kosova i Metohije, odmah je krenuo put Beograda. - Trčali smo dan i noć od manastira Rajinovac kod Beograda do manastira Privina glava kod Šida, gdje nas je dočekao vladika Gavrilo i uručio nam medalje. Tokom ovog maratona obišli smo 37 manastira i crkava - objasnio je Čaki. O fenomenu zvanom Čaki još se priča u Srbiji i Crnoj Gori. Zagrljen sa premijerom Srbije Vojislavom Koštunicom, princem Aleksandrom Karađorđevićem i ministrom za kapitalne investicije Srbije Veljom Ilićem, Željko je osvanuo na naslovnoj strani srpskih i crnogorskih sportskih listova. Gostovao je i na državnim televizijama i spavao u hotelu crnogorske Vlade. - Kad su Crnogorci čuli da sam u Podgorici spavao u svom automobilu, jer nisam imamo para za bolji smještaj, pozvali su me da boravim u hotelu koji je rezervisan za njihove zvaničnike - rekao je Čaki. Zahvalan je i republičkom ministru sporta Proki Dragosavljeviću, koji mu je pomogao da ode na maraton u Crnu Goru. Ali, kako je sve počelo, kako je Čaki spoznao da ima toliko snage, da je toliko izdržljiv, da se razlikuje od drugih? - Dok sam bio mlađi, trenirao sam košarku. Poslije treninga ili utakmice saigrači su se žalili na umor, da ne mogu više da igraju, a ja se tek zagrijao, mogao bih odigrati još dvije utakmice. Isto tako, dok sam bio u vojsci, u izviđačkom odredu. Poslije naporne obuke i preživljavanja u prirodi, svi vojnici popadali od umora, jedini ja ostao na nogama - priča Čaki. Prva ozbiljnija Čakijeva maratonska relacija bila je Čelinac - Teslić, prije 11 godina. - Nisam imao para za kartu do Teslića, gdje su me čekali prijatelji i pečenje. Kud ću, šta ću, ja zapucam u Teslić laganim trkom. Kad sam stigao, prijatelji stali i gledaju u mene, krste se i čude - sjeća se Željko. I od tada Željko živi "u trku". Direktoru tradicionalnog "Fruškogorskog maratona" Dušku Savanoviću Čaki je "zapao za oko" 2002. godine, kada je čelinački ultramaratonac pozdravio učesnike velikog planinarskog druženja tako što je trčao iz Foče na planinu Zelengoru. Prevalio "svega" 77 kilometara. - Moraš doći na "Fruškogorski maraton". Vjeruj mi, bićeš prvi - rekao mu je Savanović. I bi Čaki prvi 2003. na Fruškoj gori i osta do dana današnjeg. Jednostavno, na Balkanu nema mu ravnog! - Kada sam prvi put krenuo na Frušku goru i od nadležnih i sponzora tražio pare, svi su mi se smijali. Govorili su "ovaj nije normalan, hoće da trči 101 kilometar" - prisjeća se Blagojević. Međutim, svojim rezultatima sve ih je porazio. Sada se Čakiju dive svi. Poštuju ga i mladi i stari. Od hiljadu i 50 učesnika najvećeg svjetskog ultramaratona u švajcarskom gradiću Davosu, Željko je, preko glečera, na visini od tri hiljade metara, osvojio sedmo mjesto. Prije dvije godine, na Međunarodnom supermaratonu u Beogradu, na 200 kilometara, potukao je Aleksandra Numitabu, čovjeka koji je za 45 dana pretrčao s kraja na kraj Amerike. Posebno mu je u sjećanju ostao prošlogodišnji Humanitarni maraton "Čast otadžbine", od beogradske tvrđave Kalemegdan do vrha Kajmakčalana u Grčkoj. - Povodom 90. godišnjice od velike solunske bitke na Kajmakčalanu, sa četiri maratonca iz Srbije trčao sam devet dana 880 kilometara. Na Kajmakčalanu smo položili vijence i upalili svijeće za solunske heroje. Učestvovao je Čaki i u velikom evropskom maratonu. On je trčao dio maratona kroz BiH, od Gradiške do Bijeljine. Od organizatora velikog evropskog maratona dobio je priznanje za najviše pretrčanih kilometara. Poslije tolike kilometraže, kazala je u šali Čakijeva djevojka Biljana Šuko (ljubav se, naravno, rodila na planini - Jahorini, jer se i Biljana često druži sa planinarima), maratonac je "zreo za remont". Ali, ne predaje se Čaki. - Sljedećeg mjeseca planiram da trčim na relaciji manastir Krupa na Vrbasu - manastir Stuplje - manastir Liplje i preko Kotor Varoša do započetog hrama Arhangela Gavrila u Čelincu. Ovog puta trčaću za djecu banjolučkog Doma "Rada Vranješević" i izgradnju započetog hrama u mojoj rodnoj grudi - obećao je Čaki. Miroslav FILIPOVIĆ PLANINAR Pored maratona, druga ljubav Željka Blagojevića Čakija je planinarenje. - Volim da boravim u prirodi. Bio sam na svim većim vrhovima bivše Jugoslavije. Kada hoću da se odmorim od grada i mobilnog telefona, uputim se na planinu - priča Željko, inače predsjednik Planinarskog društva "Čičak" iz Čelinca. Čakijeva desna ruka u Društvu je Dragan Kuzmanović Čiko. Nerijetko se u šumi susretao sa medvjedima, zmijama... Znao je ponekad i da zaluta. - Ali, nikad nisam osjećao strah, jer meni nije teško da prevalim tridesetak kilometara i izbasam na neki put - kaže Čaki. Sa planinarima je ove godine pravoslavnu Novu godinu dočekao na Magliću, najvišoj planini u BiH. NjEMAČKI OVČARI Željko Blagojević obožava njemačke ovčare. Nažalost, za jednog od njegovih ljubimaca svakodnevno trčanje sa gazdom bilo je fatalno. Drugog njemačkog ovčara, za vrijeme rata, ujeo je poskok. Da bi mu spasio život, Željko je psa nosio 30 kilometara da najbliže veterinarske stanice. Zahvaljujući brzim Čakijevim nogama, ovčar je ostao živ. LjEKARI Za vrijeme rata Željko Blagojević je od posljedica smrzavanja preležao 17 dana. - Ljekari su me bili otpisali. Kičma oštećena, dijagnoza - trajna invalidnost. Ali, nisam se predavao. Jednog jutra sam ustao i počeo lagano da hodam. Za nekoliko dana počeo sam već da trčim. Sada, hvala Bogu, za bolest ne znam. Hranim se zdravo i postim gotovo čitav post.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.