Vrbaski dajak čamac banjolučka gondola

Ljeti Vrbasom "krstare" čamci specifičnog izgleda, koje pokreću snažni mladići dugačkom drvenom motkom - dajakom odgurujući se o dno rijeke.

Upravo po toj dugačkoj motki čamac je dobio ime dajak. To je jedan od simbola  Banje Luke. Osim uživanja uz krajišku riječnu ljepoticu, sunčanja... na dajak čamcu su se rađale ljubavi, momci prosili djevojke.

Za očuvanje duge istorije vrbaskog čamca danas je zaslužno nekoliko Banjolučana koji čuvaju tradiciju pravljenja i korišćenja dajak čamca. U porodici Zamolo ljubav prema dajaku traje već četiri decenije.

- Venecija ima svoje godnole, a mi Banjolučani naš dajak. Predivan je osjećaj voziti se dajakom.  Iz naše radionice prvi čamac je izašao još 1964. godine pod nazivom "Lotos". Uz prepravke i dorade, za razliku od prvog modela od prije četiri i po decenije, danas ima drugačiji i savremen izgled - rekao je majstor Andrej Zamolo.

S ponosom ističe da je zanat i radionicu naslijedio od oca.

- Najupečatljiviji detalji čamca dugog od šest do devet metara su krma i špic, koji se izrađuju od bagrema, hrasta, jasena, a ponekad trešnje i mahagonija. Čamac ima špic koji na njemu bude dok je god u voznom stanju. Izgleda upečatljivo, često u obliku neke mitske životinje, orla ili zmaja, pokazujući umjetničku vrijednost majstora. On je svaki put različit, tako da svaki čamac krasi drugačiji špic - naglasio je Zamolo.

Banjolučanin Dragan Babić koji vozi dajak od svoje devete godine, razočaran je činjenicom da u gradu ne postoji mjesto gdje bi zainteresovani građani, ali i turisti, mogli da iznajme ili nauče da voze ovaj čamac.

- Nema ni jedan registrovan klub ili neka škola u gradu, gdje bi se moglo naučiti nešto više o dajaku čamcu - kazao je Babić.

Prema njegovim riječima, proteklih 40 godina dajaci pripadaju kulturnoj istoriji Banje Luke i trebalo bi da im se posveti više pažnje, kako jedan ovakav simboličan čamac ne bi izgubio traga.

- Mnogi ljudi koji žive pored Vrbasa imaju dajak čamac. Po njihovim pričama, on je nekada bio i jedno od glavnih prevoznih sredstava tamo gdje nije bilo mosta, bio statusni simbol imućnih porodica, a služio je tokom ženidbe ili udaje. Baš zbog toga vrbaski čamac je jedno kulturno nasljeđe koje treba sačuvati - zaključio je Babić.

Izgled

Vrbaski čamac je prilagođen svojim izgledom i težinom brzacima Vrbasa. Njegova težina je nekada varirala od 120 do 180 kilograma, zbog katrana kojim je premazivan, radi zaštite. Ali porodica Zamolo je napravila malu revoluciju u njegovoj izradi, izbacivši katran iz upotrebe i počevši koristiti bezbojni lak, tako da sada ni najteži čamac ne prelazi 120 kilograma.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.