Foto: Grad Banjaluka
| Najava gradonačelnika Draška Stanivukovića o mogućem uvođenju školskih uniformi izazvala je podijeljene reakcije javnosti.
BANjALUKA - Najava gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića o mogućem uvođenju školskih uniformi izazvala je podijeljene reakcije javnosti.
Dok jedni smatraju da bi to ublažilo vidljive socijalne razlike među učenicima, drugi poručuju da su vršnjačko nasilje, nedostatak empatije i nejednak tretman djece daleko ozbiljniji problemi.
Psiholog i psihoterapeut u superviziji Danilo Ciganović rekao je za "Glas" da istraživanja pokazuju da uniforme često smanjuju pritisak u vezi sa modnim trendovima, brendiranom odjećom i svakodnevnim donošenjem odluka o izgledu.
- Međutim, potreba za socijalnim poređenjem ne nestaje. Može biti preusmjerena na druge aspekte, poput obuće, frizure, fizičkog izgleda, mobilnih telefona ili društvenog statusa. Uniforme mogu ublažiti jedan izvor pritiska, ali ne uklanjaju potrebu za pripadanjem i prihvatanjem - rekao je Ciganović.
Navodi da bi kod pojedinih učenika uniforme mogle izazvati osjećaj ograničenosti, a kod onih koji nisu u mogućnosti pratiti modne trendove mogu povećati samopouzdanje, jer smanjuju upoređivanje.
- Kod onih koji svoju individualnost izražavaju oblačenjem, uniforme mogu izazvati osjećaj ograničenosti i smanjiti osjećaj autentičnosti, što može negativno uticati na samopoštovanje. Svakako je poželjno da se kroz nošenje školskih uniformi smanji upoređivanje među učenicima i isticanje odjeće kao statusnog simbola - rekao je on.
Ističe da je adolescencija, iz perspektive razvojne psihologije, period intenzivnog formiranja identiteta.
- Odjeća i izgled predstavljaju jedan od načina na koji mladi istražuju različite uloge, vrijednosti i grupne pripadnosti. Može se reći da odjeća često služi kao sredstvo izražavanja ličnih vrijednosti i važnih aspekata ličnosti. Istovremeno, pretjerano oslanjanje na izgled kao osnov samopoštovanja može dovesti do vezivanja za spoljašnje procjene i odobravanje drugih. Zbog toga je najpovoljnije kada mlada osoba ima određeni prostor za samoizražavanje, ali i razvijen osjećaj lične vrijednosti koji nije zasnovan isključivo na izgledu - pojasnio je on.
Prema njegovim riječima, ne postoji univerzalno rješenje.

Danilo Ciganović
- Najvažnije je da škola, bez obzira na to da li postoje uniforme ili ne, gradi kulturu prihvatanja, uvažavanja različitosti i samopoštovanja koje nije zasnovano isključivo na izgledu ili materijalnom statusu - kazao je on.
Navodi da uniforme imaju i prednosti i nedostatke koji treba da se uzmu u obzir prilikom donošenja odluke.
- Među prednostima su smanjenje vidljivih socioekonomskih razlika, jačanje osjećaja pripadnosti, kao i manji svakodnevni pritisak prilikom izbora odjeće. Kod pojedinih učenika mogu povećati osjećaj sigurnosti i jednakosti. S druge strane, mogu ograničiti mogućnost samoizražavanja, a kod dijela učenika mogu biti doživljene kao oblik kontrole, naročito ukoliko nisu uključeni u proces donošenja odluke - zaključio je on.
Univerzitetski profesor i pedagog Nebojša Macanović smatra da bi školske uniforme trebalo uvoditi postepeno.
- Sve je izraženiji problem postavljanja granica djeci. Roditelji ih sve manje uče pravilima, odgovornosti i poštovanju, dok djeca već u ranom uzrastu imaju veliku slobodu da sama odlučuju šta žele, a šta ne žele - rekao je Macanović.

Nebojša Macanović
Prema njegovim riječima, uvođenje prilagođenih školskih uniformi može biti jedan od koraka ka smanjenju socijalnih razlika.
- Kada bismo pitali djecu vjerovatno bi rekla da ne treba ni da idu u školu devet godina, već tri ili četiri. Kvalitetne i estetski prihvatljive uniforme mogle bi doprinijeti smanjenju isticanja materijalnog statusa. Danas se prevelika pažnja pridaje izgledu i markiranoj odjeći - kaže Macanović.
Dodaje da je neophodno mnogo više raditi na suzbijanju vršnjačkog nasilja, koje predstavlja jedan od najvećih problema u školama.
- O nasilju se uglavnom govori tek kada nastupe ozbiljne posljedice. Djeca sve manje pokazuju empatiju jedni prema drugima i na tome treba raditi mnogo više nego na bilo kojem pitanju odijevanja - naglasio je Macanović.
Majka osnovca smatra da u obrazovnom sistemu postoje mnogo važniji problemi koje bi trebalo rješavati.
- Nisam sigurna koliko bi uniforme zaista doprinijele smanjenju razlika među djecom, jer se vide i kroz obuću, torbe, telefone, nakit ili druge stvari. Mnogo je važnije raditi na unapređenju odnosa nastavnika prema učenicima. Djeluje da se prema djeci ne postupa jednako, iako uspjeh i materijalni položaj ne bi smjeli biti mjerilo vrijednosti - kazala je ona.
Dodala je da bi nabavka uniformi predstavljala dodatni udar na džep.
- Djeca se ne oblače samo za školu pa se troškovi porodice ne bi značajno smanjili. Ukoliko bi roditelji morali sami da finansiraju uniforme, to bi za mnoge predstavljalo dodatno opterećenje, posebno imajući u vidu svakodnevno održavanje, pranje i peglanje - rekla je ova Banjalučanka.
Učenica koja na jesen kreće u osmi razred jedne osnovne škole iz Banjaluke kaže za "Glas" da ima podijeljeno mišljenje o uvođenju školskih uniformi.
- Ne sviđa mi se ideja da svi izgledamo isto i da imamo manje prostora da se izrazimo. Jedna od prednosti jeste to što ne bih svakog jutra morala razmišljati šta ću obući. Voljela bih da budu uvedeni ormarići, jer su školske torbe često preteške - rekla je ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.